Veličina je važna – ma šta važna: presudna! Ako je netko karijeru izgradio na toj premisi, onda je to Roger Waters, sa i bez Pink Floyda.

Zagrebačka koncertna rekonstrukcija legendarnog Zida (koncert je održan 13.04.2011.) pokazala je da se slavni basist još uvijek, više no ikad, koristi svim tehnološkim čudima svijeta ne bi li najnoviju varijantu dvostrukog bestselera iz 1979. godine, na pozornici učinio još većom i još monumentalnijom.

Savršeno ozvučenje, zastrašujuće "stometarske" lutke, zvukovi iz noćnih mora, animacije da od kojih se ledi krvu žilama, visokostilizirane političke poruke, uigran prateći bend i pjesme koje vremenom nisu postale bolje, nego tek spektakularnije aranžirane – sve je tu, savršenije no ikad.

Waters želi spasiti svijet i ne treba sumnjati u iskrenost njegovih poruka, no prava je šteta što svojevremeno nije uspio spasiti vlastiti bend koji se urušio baš poput onog zida na Areninom stageu. Dojam? Sve samo ne comfortably numb, srećom.

Denis Leskovar