Uvijek mi je napeto i zanimljivo poslušati album sa skoro 2 desetljeća vremenskog odmaka, posebno kad se radi o materijalu koji sam pomalo potisnuo na sam rub memorije pred navalom stalno nove i drugačije glazbe. Tih 20 godina živjelo se…
Mnogo puta je Robert Fripp najavljivao svoj odlazak iz svijeta glazbe, no uvijek je pronalazio dodatne motive za nove projekte i to redovito u idejama koje bi većina glazbenika njegovog kalibra smatrala pomalo potrošenima. Nakon živih nastupa od prije nekoliko godina mnogi su smatrali da je “King Crimson” projekt iskoristio sve svoje potencijale u glazbenom, konceptualnom ali i sviračkom smislu.
Diarrhea Planet je, pročitao sam negdje u bespućima interneta, ili najbolje ili najgore ime za bend, ovisno o zrelosti. Bilo kako bilo, nekima je upao u slušni kanal 2011. (iako im je EP “Aloha” već prikupio mali broj sljedbenika već 2009.) svojim debitantskim albumom “Loose Jewels” na kojem smo naišli na zanimljivu kombinaciju pitkog punka, gitarističkih bravura, grubih vokala i briljantnih refrena.
