Glen Hansard
This Wild Willing
(ANTI Records, 2019)
Hansardova slava, prisjetimo se, počinje osnivanjem grupe The Frames, šarmantnim indie filmom Once i Oskarom nagrađenom pjesmom “Falling Slowly”. I dakako, suradnjom s češkom glazbenicom Marketom Irglovom.
Na solo izdanjima Hansard se dokazao kao vrhunski kantautor koji se inteligentno koristi nasljeđem njegova heroja Vana Morrisona, ugrađujući elemente trubadurske rock estetike, irskog folka, old-school soula i country-rocka u vlastiti, posve individualan izraz.
Irglova se – uz ostale suradnike, mahom vrhunske instrumentaliste – pojavljuje i na novom, četvrtom studijskom albumu This Wild Willing. Poput Morrisona iz najboljih dana, Hansardova glazba dojmljiva je sinteza autorske preciznosti, melodioznosti i aranžmanske izdašnosti. On je, također, majstor dinamike i kontrasta – osobina koju moderni, lijeni indie-cvilež ne poznaje: tiho, glasno, rafinirano, sirovo, sve je jednako važno unutar cjelokupne strukture pjesme.
Dinamika na nekim Hansardovim pjesmama mogla bi se koristiti kao primjer u školi. Jedna od najboljih, “Don’t Settle” položena je na jednostavnoj klavirskoj frazi, vodeći slušatelja na šestominutno putovanje od šapata i prigušene strasti do vriska i gotovo orkestralnog krešenda.
Riječ je, zapravo, o svojevrsnom polueksperimentalnom albumu; uobičajenu kantautorsku poetiku Hansard je zamijenio ambicioznim, dugačkim pjesmama s dodanim viškom utjecaja: elektroničke teksture osigurali su Deasy i Dunk Murphy, a povremene (blisko)istočne nijanse rezultat su spontane studijske suradnje s tri klasično obrazovana iranska glazbenika (braća Khoshravesh) koje je Hansard upoznao u Parizu za vrijeme snimanja ploče.
Ugođaj je refleksivan, tempo spor (blistava “Race to the Bottom” rijedak je izuzetak), a teme uobičajene: emotivno iskupljenje, intimne preokupacije, ljubav, ljubomora. Besprijekorno muziciranje, atipično prigušen vokal, nerijetko bliže šapatu nego vrisku, stvar čini zanimljivijom i “otpornom” na ponovljena preslušavanja.
Od uvodne “I’ll Be You, Be Me”, folkom protkanih “Mary” i “Threading Water” do elegične, keltske meditacije “Leave a Light”, Hansard je opet dokazao svjetsku klasu.