DIIV
Is the Is Are
(Captured Tracks, 2016.)
Zachary Cole Smith ili jednostavno Cole, kreativni motor iza benda DIIV, poprilično je antipatična ličnost. Od vizualnog identiteta (epitet hipsterskog nikako nije dovoljan), pompoznih izjava u intervjuima (konstantno isticanje kako je umjetnik, kako prezire turneje i izjava kako će DIIV do trećeg albuma biti na razini Nirvane), do nevjerojatne potrebe za pažnjom, neprestanog isticanja kako ima problema s narkoticima (on i njegova djevojka, Sky Ferreira, pali su s heroinom) i čak bacanja u manekenske vode. Cole je tip kojeg lako mrziti.
Svejedno, unatoč svemu tome ima nevjerojatan dar za skladanje hipnotičnih, snovitih i predivno praznih pop pjesama. Praznina o kojoj pričam ovdje nema negativnih konotacija. Pjesme svakako imaju supstancu, a Cole je uvijek bio relativno dobar tekstopisac. Praznina o kojoj pričam je Coleov beznadni junkie sentiment koji je maestralno prenio na album. Kao i na prijašnjem albumu, “Oshin”, DIIV-ov forte na “Is the Is Are” ostaju gitare tj. način na koji se predivno isprepliću i nekako evociraju sliku lijenog dana i sporog, sporog zalaska Sunca.
“Is the Is Are” ambiciozan je album, ambiciozniji od “Oshin” i ne samo zbog činjenice što sadrži sedamnaest pjesama (ukupno trajanje je nešto više od sat vremena), nego i zbog nastojanja da izađe iz nekih žanrovskih okvira. Koliko mu je to pošlo za rukom je upitno, ali u svakom slučaju je snimio još jednu vrlo dobru pop ploču vrijednu višestrukog preslušavanja. Unatoč furanju na Kurta Cobaina “Is the Is Are” više je album nadahnut Sonic Youthom nego Nirvanom, tj. disfunkcionalnim (iz nekog razloga romantiziranim) odnosom Cobaina i Courtney Love.
Riječ je o intenzivnih i mračnih sat vremena, od sjete i melankolije pjesme “Dopamine” do Sonic Youth homagea na “Blue Boredom (Sky’s Song)” gdje Sky Ferreira recitira spoken word poeziju i poprilično vjerodostojno skida Kim Gordon ili pak lijene i predivne “Healthy Moon”, “Is the Is Are” ima rijetko koji dosadan trenutak. Pjesme se gotovo pa neprimjetno nastavljaju jedna na drugu i prizivaju krajolik koji je negdje na rubu sna.
Album koji je nemoguće ne preslušati više puta i svaki put otkriti neki novi detalj. Idealan za nadolazeće toplije dane.