Johnnyja Marra, jednu od ključnih figura u povijesti moderne britanske popularne glazbe, nije potrebno posebno predstavljati. Nezaboravni skladateljski i gitaristički pečat otisnuo je u opusu nikad prežaljenih The Smithsa. Općenito, Marrov status kao gitarista u Velikoj Britaniji ne trpi usporedbe. Nakon raspada matičnog benda, Marr se nastavio marljivo i predano baviti glazbom u različitim aranžmanima i u različitim projektima. Još uvijek ne pokazuje niti minimalne znakove posustajanja. Krajem studenog 2018. godine Marr je nastupio u Zagrebu, u Laubi, u sklopu programa “Yammatovo 4 fueled by Cockta“. Nakon sjajnog koncerta popričali smo s Marrom, i to ne samo o glazbi…
Ikona moderne britanske pop glazbe
Razgovarao: Alen Balen
Evo nas odmah nakon koncerta. Prije svega moram vam čestitati. Vratile su se uspomene i osjećao sam se kao dvadesetogodišnjak.
To je lijepo od vas, ako možemo učiniti da se opet osjećate kao dvadesetogodišnjak. To je kompliment. To je jako kul.
Bio je to prasak energije, vidjeli ste i sami.
Da, naši nastupi su poprilično energični. Kada sam oformio ovaj bend nekako sam namjerno htio da nam nastupi budu ubrzanog tempa. Mora biti nekakve dinamike, a mi smo generalno energičan bend. Znamo imati i malo drugačije nastupe, no volimo puno energije i ubrzati tempo.
Obično postoje očekivanja kada negdje dolazite, što ste očekivali od Zagreba ili znali o njemu prije nego što ste došli?
Ne mnogo, zapravo. Nekoliko prijatelja je posjetilo Zagreb, uključujući i Jamesa iz benda i znao sam da je grad prekrasan, ali ne mnogo više o toga. No, znao sam isto tako da ljudi ovdje vole glazbu, čuo sam o dobrim glazbenim festivalima i kulturološkim zanimljivostima.
Je li vam se svidio večerašnji prostor?
Da, prostor je lijep i interesantan, svidjele su mi se projekcije na zidovima. Nisam ih mogao prestati gledati, a morao sam ostati fokusiran. Nisam si mogao pomoći a da na zidu ne primijetim Jacka iz benda i pomislim si “Wow, Jack izgleda dosta dobro!”. Lijepo je svirati u prostorima koji nisu klasična, generička crna kutija. Svuda po svijetu sada možete naći prostore i malo su bezdušni, lijepo je kada negdje ima i umjetnosti u svemu tome.
Pogotovo na kraju uz pjesmu “There is a light that never goes out”.
A jedno se svjetlo ipak ugasilo na kraju. Nisam ni razmišljao o tome….
Kako vam se svidjela hrana večeras?
Pa, ja sam vegan, a svi su se jako pobrinuli za mene i bend, i jako sam zahvalan na tome. Svi su bili puni dobrodošlice, što nam mnogo znači. Svirali smo jučer u Lisabonu i bili u tri zemlje unutar 24 sata stoga je doista lijepo biti ovako lijepo primljen, a i čuti mnogo dobre glazbe.
Hoćete li ići u teretanu ujutro?
Vrlo vjerojatno, možda odem i trčati van i razgledam grad, to me inače jako veseli.
Trebali bi jer je vaš hotel smješten u samom centru, idealna lokacija za razgledati grad.
Ja se zapravo volim izgubiti, staviti kapuljaču, dobru muziku i samo nestati u gradu dok trčim. To je obično najbolji način za mene da razgledam neki grad. Obično to bude i dosta rano ujutro, ne spavam baš puno.
Ovo je nama četvrti rođendan, mi ga zovemo Yammatovo i mnogi su mi sada nakon koncerta rekli kako je ovo prvo pravo Yammatovo, onakvo kakvo bi trebali biti.
Wow, to je odlično, jako lijep osjećaj! Publika je bila divna, uz nekoliko stvari The Smithsa i slično svirali smo zapravo dosta novih pjesama i izgledalo je kao da se publici to doista svidjelo. Mnogi su i znali pjesme tako da bih ovim putem volio zahvaliti svima na radio postaji i u Zagrebu koji su involvirani u nove pjesme. Doći i nastupiti u zemlji u kojoj niste nikada bili i vidjeti kako vaša publika pjeva vaše nove stvari je doista poseban osjećaj.
Toliko godina emocionalne povezanosti s instrumentom, gitarom. Neke stvari su očigledne na prvi pogled, kao da je netko majstor svog zanata, to smo vidjeli od vas večeras. To nije samo svirka već i odnos, zar ne?
Hvala puno. Da, zavolio sam gitaru prije nego što sam ju mogao svirati. Kada sam bio petogodišnji dječak gledao sam u nju kao u plišanog medvjedića. Moja obitelj, djeca i prijatelji svi znaju imena žica, akorda jer sam je jednostavno uvijek imao sa sobom, gdje god išao. Svoj život dugujem gitari.
I to se može vidjeti, ne samo čuti.
Da. I ponosan sam na to. U rock glazbi kultura gitare je bitna stvar, ne samo svirka. Unijeti nove i moderne stvari, a ne ponavljati samo 60-te ili 70-te. Volim biti guitar hero, mislim da je to OK.
Doista to i jeste. Upravo zato ovim putem moramo zahvaliti na potpisanim majicama, sva zarada od prodaje istih usmjerena je prema našoj zagrebačkoj rock akademiji.
Da, znam, mislim da je to fantastičan projekt i drago mi je da mogu sudjelovati. To je ljepota modernog svijeta i filantropske upotrebe rock glazbe. To nije tako bilo uvijek stoga sam počašćen što mogu sudjelovati. Odlična ideja, nema na čemu.
Glazba je sve, no u kojem smjeru ide ovaj svijet po vama?
Mislim da ovom svijetu treba mladih ljudi iz cijelog svijeta za koje znam da su izuzetno pametni i treba brinuti o onome oko čega oni brinu. Spolna jednakost, LBTQ, promjena percepcije, osviještenost i slično. Ljudima moje generacije već je malo dosadna priča o tome svemu, no sve pozitivne promjene poput “Me too” pokreta i slično događaju se zbog mlađih generacija. Oni rade dobar posao, dobre stvari i svjesni su negativnih učinaka korporative, korupcije, osviješteni su po pitanju ekologije i slično. U 80-ima se djelovalo i razmišljalo lokalno, dok se s mlađim generacijama sada više nekako sve gleda i osvještava na globalnoj razini. Naravno, naslijedili su i neke loše stvari, no ja sam optimističan i vjerujem da će se kroz nekoliko desetljeća isprofilirati mladi vizionari. Također smatram kako je vrijeme da žene preuzmu kontrolu nad nekim stvarima. To je neko moje generalno mišljenje. Dajmo mladima moć, kontrolirajmo korporativne interese i korupciju i dajmo curama da vode priču sljedećih nekoliko stoljeća. Bio je ovo muški svijet zadnjih nekoliko stoljeća i zeznuli smo sve.
Mišljenja o Brexitu?
Mislim da je Brexit katastrofalna ideja i grozna, grozna pogreška. Mislim da je britanska javnost napravila pogrešku, kao i da su bili krivo upućeni u stanje stvari te da jednostavno nisu bili zdravog razuma. Ne svi, čak ne i većina, ali tako stvari idu. Mislim da je ovo najgora politička odluka za vrijeme mog životnog vijeka koja će imati dugoročne negativne posljedice, isto kao i da će najveće posljedice osjetiti najmanje moćan dio društva. Četiri godine prije Brexita napisao sam i snimio pjesmu “European me” kao deklaraciju, ponos na Europu. prvenstveno zbog kulturoloških razlika. Živio sam u Americi nekoliko godina, gdje sam naučio cijeniti prednosti kulturoloških razlika i kulturoloških razmjena između Europljana. Amerika je ogromna pa se sjetiš Europe I koliko su zapravo vremenski blizu svi veći gradovi i koliko je lako upoznati druge kulture, putovati, živjeti i slično. Pjesma je zapravo bila svojevrsna oda Europi – tako da, da, Brexit je pogreška.
Mišljenje o umjetnoj inteligenciji, je li nam to budućnost?
Da, je budućnost, ali mislim da to neće biti tako veliko kako ljudi to sada i danas možda zamišljaju. Ako želite moje političko mišljenje – ne mislim da je komunizam OK i da kapitalizam neće funkcionirati, ali mislim da kapitalizam ne funkcionira trenutno – bazično jer ne možeš stiskati čovjeka s obje strane. Ne možeš ljudima davati loše plaće i skupo naplaćivati svoje proizvode. Ako žele avionske karte, hoteli, putovanja, odjeća, školovanje – moraš im dati mogućnost da se to priušti. Jednadžba je zapravo vrlo jednostavna, ali zbog pohlepe je to sada van kontrole. Kapitalizam je vrlo jednostavan u svojoj suštini – daj ljudima dobre plaće i moći će si priuštiti tvoje proizvode, tada funkcionira. Ali stiskanje s obje strane ne funkcionira i zbog toga se događa sveopći kolaps. Ljudi žele raditi i imati novac kako bi mogli kupovati kuće, putovati, imati aute, motore slično.
Ljudski očaj je dakle globalna stvar?
Da, i imamo nasljedan problem s društvenim medijima zbog prirode anonimnosti, a i kontroliraju ih korumpirane sile. Ljudi su ljuti i idu jedni protiv drugih na društvenim mrežama i tako vidimo čovjekove frustracije. Mislim da se to ne događa nužno zbog društvenih mreža, no ondje to postaju začarani krugovi. Ponavljam, ako čovjeku daš pristojan posao i plaću i učiniš da se osjećaju dobro u vezi sebe samih i da mogu priuštiti pristojan život – svi su sretni! No ovako korporacije stišću i svi su jednostavno prepohlepni.
Imam svoj izraz za to – iPhone komunizam.
Da, jasno mi je. IPhone komunizam – dobar izraz.
Jesu li vas se dojmili neki filmovi u zadnje vrijeme? Serije i slično?
Nisam od televizije, ali svidio mi se film “The Clansman” – mislim da se tako zove. Gledam “Fargo” iznova i “House of Cards” u zadnje vrijeme.
Neki dobar album ili bend u posljednje vrijeme?
Uvijek ima dobrih bendova. Sviđa mi se britanski band Goat Girl, ali i Courtney Barnett. Crewel Intentions, novi britanski bend – jako su dobri, najbolji novi britanski bend, vrlo londonerski. Boy Azooga je dobar bend i bend moga sina, Man Made. Izlazi im uskoro novi album, znam da mi je sin, no jako su dobar bend.
Što očekuje Johnnyja Marra nakon turneje? Koji su planovi nakon dvanaestog mjeseca?
Počet ću pisati novu glazbu, nove pjesme. Glazbenik sam od 15-te, 14-te godine, to volim raditi. Tako da ću raditi na novim stvarima i onda opet turneja. Želim izbaciti dva singla prije sljedeće.
Kako radite na novim pjesmama? U studiju ili u kući?
Počinjem raditi na njima sutra u autobusu.
Ok, jako kul.
Istina je. Odsvirali smo neke nove stvari danas na tonskoj probi. Kada imate dosta turneja iza sebe, tehničke stvari na tonskim probama budu dosta brzo gotove, što je super jer tada dobivamo priliku isprobati neke nove stvari na kojima radimo. Sviđa mi se to.
Stvaranje je i dalje za vas kao igra petogodišnjaka, unatoč 50 godina iskustva.
Da, prekasno je da sad odustanem.
Dobro je njegovati dijete u sebi. Zvuči odlično. Hvala puno na svemu i nadam se da ćemo se vidjeti opet! Bilo nam je zadovoljstvo imati vas na Yammatovom 4. rođendanu.
Hvala vama, bila nam je čast. Svakako ćemo se vratit!