Nekoliko je stvari koje oduševljavaju kod ovog filma, a prva i najbitnija je što konačno dobivamo malo bolji uvid u stvaran izgled američkog robovlasništva koje je u tradicionalnim campovskim filmovima prikazano gotovo glamurozno. Treći film nagrađivanog redatelja Stevea McQueena zapanjujući je uvid u život Solomona Northupa, slobodnog afroamerikanca koji je nakon otmica proveo 12 godina u ropstvu.
Na filmskom festivalu u Torontu redatelj je osvojio nagradu People’s Choice. Još više zapanjuje da je ova britansko-američka povijesna drama, ustvari adaptacija istoimene autobiografije Solomona Northupa iz 1853.
Jedinstveni igrano-povijesni dokument otvara nam vrata malih i frustriranih farmera koji ne drže po stotinjak robova, nego ih imaju svega desetak a tretiraju ih doslovno kao stoku. Imati ovaj film u kućnoj kolekciji zapravo je više dokumentarne nego filmološke svrhe. Iako obiluje odličnim glumačkim imenima, pa i podjednako takvim izvedbama, “12 godina ropstva” u prvome planu ima nesmiljeno nasilje koje su trpili američki crnci, odnosno Afro-Amerikanci kako ih po novom politički korektnom kodeksu sada nazivaju u Americi. Nemoguće je poreći izvrsnu glumu Chiwetela Ejiofora, čiji je nepogrešiv odabir za ulogu nesretnog Solomona Northupa donio glavnog junaka kakvoga je lako shvatiti, razumjeti.
Težnja pojedinca za slobodom, iskonski je poriv koji osjeća svatko od nas kada osjeti i najmanji dodir represije. Samo to i jedino to je Solomonu bilo na pameti od samoga početka robovske patnje i traume kroz koju je prošao. McQueenu je za zamjeriti što je tih dvanaest godina robovanja prikazao stihijski, gotovo politički korektno prema potomcima robovlasnika kakav je bio primjerice jedan od Solomonovih vlasnika Edwin Epps kojega glumi Michael Fassbender. Na globalnoj razini malen i nebitan poljoprivrednik, očajnički nameće svoju veličinu zlostavljanjem, iživljavanjem, životinjskim tretmanom pokušava nametnuti robovima kojima je vlasnik.
Fassbender se također pokazao zahvalnim i besprijekornim glumačkim odabirom. Eppsa dočarava kao temperamentnu osobu, svjesnu benefita robovlasništva koje uživa, također svjesnog nepravednosti i neljudskosti sustava koji ga blagodari ali itekako spremnu iskoristiti te blagodati za osobni boljitak, a i užitak kada želi seksualno iskoristiti robinje. Iako su brojni kritičari oduševljeni mladom Lupitom Nyong’o u ulozi Solomonove supatnice Patsey. Nema tu previše prostora oduševljenju jer mlada Afrikanka niti nije imala što drugo, u glumačkom i karakternom smislu, pružiti sem očaja i histerije, a što u biti nije pretjerano teško za odglumiti. Jedino što je oduševljavajuće kod ove glumice spektakularna je i egzotična ljepota koja je krasi.
Za filmski naslov koji zahvaća prilično široki vremenski period, veći od jedne dekade, radnja je isuviše zbijena i ubrzana pa tih “12 godina ropstva” djeluje kao jedna do dvije godine uvrh glave. No i kao takav zadovoljava dramaturške kriterije jer obiluje raznolikim likovima i pruža dovoljan uvid u robovlasničko društvo nekadašnjeg američkog juga. A i kako to obično biva s DVD izdanjima filmova, često obiluju dodatnim materijalima kao što su posebni dodaci pa je moguće vidjeti još malo historiografskih činjenica vezanih uz konkretan slučaj na kojem je film zasnovan. Jedinstveni dramski dokument koji je potpuno u službi povijesti.
“Ovo nije jednostavno važan film, nego doza okrutne istine s kojom se potrebno suočiti. I to treba biti učinjeno s apsolutnom izglednošću.” – David Keyes, Cinemaphile.org