Tri su godine prošle od albuma prvijenca zagrebačkih indie rock prvoboraca koji su nakon toga nanizali pošten broj koncerata diljem regije i pristojno vrćenje singlova “Disciplina” i “Univerzalka” na radio postajama.
Superchunk – I Hate Music
Superchunk djeluje više od dvadeset godina i u tom periodu nije objavio nijednu lošu ploču. To je činjenica. Činjenica je i da je gotovo svaka pjesma na svakoj od tih ploča potencijalni hit i idealna za vrćenje na radiju. Zarazni, zašećereni gitarski pop natjerao bi svakoga tko ih je imao u slušalicama da cupka dok hoda.
Kanye West – Yeezus
I tako je Kanye West mirne duše izjavio da je bog na pjesmi (pogađate) “I Am a God”. Dobro, ako se glavni lik Spike Leejevog “He Got Game” mogao zvati Jesus, valjda je i ovo u redu. Megalomanija u kombinaciji s kreativnom znatiželjom i općenito boli-me-briga stavom (hej, dijete mu se zove North) rezultirali su vjerojatno najuzbudljivijim ovogodišnjim albumom u hip-hop i pop svijetu.
Postoji li val nakon novog vala?
Zagreb nije dosadan grad. On to nije bio za vrijeme Novog vala, čak ni za vrijeme devedesetih, a pogotovo ne zadnjih desetak godina. Zagrebačke ulice, onakve kakve mi poznajemo, opjevao je već Zvonimir Majdak u svom kultnom romanu “Kužiš, stari moj”, ali je zagrebački urbani identitet postojao već od Majetićevog klasika “Čangi”.
Black Sabbath – 13
Četrdeset i pet godina postojanja (još malo i zlatni pir, a la Stonesi), devetnaest studijskih albuma, brojne izmjene članova i album naziva “13” (jer su se zafrkavali s diskografskom kućom). Naime, Ozzy, Tommy Iommi i Geezer Butler dobili su naredbu izdavača da napišu trinaest pjesama za album.
Pips, Chips & Videoclips – Walt
Glazbena krivulja Pipsa nikako da se smiri. Kroz nešto više od dvadeset godina su Dubravko Ivaniš (nekoć znan kao Ripper, sada kao Daddy) i njegov “supporting cast” pročešljali nevjerojatan spektar zvukova, od infantilnog punka i starogradskih te međimurskih popevki, do breakbeata, electra, modernog rocka, kozmičke rock opere i komornog popa.
SMS Deutsch – Soulman Takes Polaroids
Deutschova selekcija muzike otkriva upućenost u prevladavajuće glazbene trendove, bilo u rock muzici (Black Keysi, Jack White) ili muzici koja naginje electro strujanjima (Yeasayer, Alt-J). Sva muzika kompilacije “Soulman Takes Polaroids“ izuzetno je mondenog predznaka, što je gotovo pa kompliment.
Kandžija i Toxara – Zlatne žbice
Čini se kako hrvatska hip-hop scena unazad dvije, tri godine doživljava revitalizaciju. Od “Verbalnog delikta“ Generala Wooa, do albuma Dječaka i Krankšvestera. Sad je stvar otišla nešto istočnije, na relaciji Osijek-Donji Miholjac, između Kandžije i Toxare, koji su poznati i kao vrsni freestyleri.
Jake Bugg – Jake Bugg
Čini se da je u zadnjih nekoliko godina postalo profitabilno biti kantautor. Etiketa folka, tj. indie-folka pojavljuje se sve češće, i to čak i u regionalnim okvirima. Nažalost to prečesto ostane na razini tandrkanja po akustičnoj gitari, nemaštovitih progresija i prosječnih vokalnih sposobnosti.
Yeah Yeah Yeahs – Mosquito
Yeahsi su se pojavili u najbolje moguće vrijeme za gitarističku muziku. Bilo je to vrijeme kad su the Strokes, the Libertines, White Stripes i Black Rebel Motorcycle Club ubrizgali dozu adrenaline u srce rokenrola.