Interakcija glazbe i glazbenih novinara nebrojeno se puta oživotvorila u praksi, često na najbizarnijim primjerima. Prije devet godina, primjerice, preminuo je Al Aronowitz, “kum rock novinarstva” koji je 1964. godine u njujorškom Delmonico Hotelu upoznao Beatlese s Bobom Dylanom. “Šezdesete godine bez mene su nezamislive”, jednom se pohvalio. Naravno, ni jedno desetljeće, niti jedno važno razdoblje rocka nije zamislivo bez upliva ključnih novinara dotičnoga perioda.
Neil Young – Live At The Cellar Door
Posljednjeg dana u kolovozu 1970. Neil Young objavio je jedan od ključnih i najomiljenijih albuma u tada već zapaženoj, ali još uvijek ne posve razbuktaloj karijeri – After The Gold Rush. Tri mjeseca poslije održao je tri nastupa u washingtonskom…
Arcade Fire – Reflektor
Svi koji su proteklih tjedana ostali očarani singlicom “Reflektor”, a kasnije i nešto manje zaraznom (ali ipak teško odoljivom) pjesmom “Afterlife”, mogli bi ostati zbunjeni cjelinom koju dvije skladbe predstavljaju. Dvostruki album koji je zamalo mogao stati i na jedan CD najambiocioznija je dosadašnja postaja grupe, u to nema sumnje.
Arcade Fire: Glad za novim
Putanja od kultne ‘indie’ pojave do statusa internacionalne atrakcije katkad se, uz malo sreće i mnogo dara, prevali u jednome dahu. Nema boljeg primjera od kanadskog kolektiva Arcade Fire koji je prvijencem Funeral sredinom prošlog desetljeća najprije hipnotizirao kritiku, potom underground publiku, a onda ostatak svijeta.
Van Morrison – Moondance Box
Prije pet godina Van Morrison je u suradnji s izdavačkom kućom Polydor započeo reizdavanje svojeg back kataloga, no nakon prvih nekoliko izdanja stvar je zapela – vjerojatno je eksplozivna, nekomunikativna narav irskog barda zaustavila čitav proces. No dva epohalna rana solo albuma iz njegove diskografije posjeduje kompanija Warner.
Willis Earl Beal – Nobody Knows
Zanimljiva životna, a i profesionalna priča isplela se oko imena Willis Earl Beal. Miljenik kritike i male ali odane publike, i po svemu posebna osobnost, tamnoputi Beal rođen je u Chicagu, a u dvadesetim godinama odlazi u vojsku u Missouri, odakle biva otpušten zbog zdravstvenih problema.
Bob Dylan – Another Self Portrait (1969 – 1971): The Bootleg Series vol. 10
Krajem 1960-ih Dylan je doživio prve ozbiljne udarce utjecajnih rock kritičara. Najcitiraniji je Greil Marcus, koji je u lipnju 1970., recenzirajući dvostruki album Self Portrait u Rolling Stoneu, tekst započeo sljedećim riječima: “Kakvo je sad ovo sranje?”.
Grunge nekad i sad: Pearl Jam, Nirvana i neugašeni Teen spirit
“Teen spirit se vraća, grunge je opet u modi (a to uopće nije loša stvar!)” Naslov je to ovogodišnjeg kratkog eseja objavljenog na portalu Today.com, u kojemu Gina Vivinetto, novinarka koja je veći dio devedesetih provela pjevajući u rock bendovima…
The Civil Wars – The Civil Wars
Zametak dua The Civil Wars – koji čine pjevačica Joy Williams i gitarist i pjevač John Paul White – nastao je 2008. u poticajnom kreativnom okruženju Nashvillea, grada koji je odavno prestao biti ekskluzivitetom za konzervativnu country and western elitu. Prvijenac Barton Hollow (iz početka 2011.) ne samo da je postigao zapažene naklade, nego je i skoro beziznimno osvojio kritičare i struku općenito.
Devendra Banhart – Mala
Jedanaest je godina prošlo od prvijenca The Charles C. Leary kojim se Devendra Banhart etablirao kao najneobična svježa pojava na globalnoj sceni. Sedam studijskih projekata kasnije, njegov je ugled – nakon kreativnih vrhunaca obilježenih ostvarenjima Nino Rojo, Cripple Crow i Smokey Rolls Down Thunder Canyon – ponešto ‘stanjen’: naime, Banhart se pomalo utopio u moru novopridošlih imena koja na sličan način istražuju podžanr koji je upravo on pomogao oblikovati – freak folk.