Basist Beatlesa jednom se prigodom požalio kako “nitko ne želi svirati bas gitaru”. Tako je Paul McCartney, od svih glazbenika na svijetu, sažeo bit općeg stava koji prosječni rock glazbenik zauzima prema instrumentu s četiri žice.
Calexico – Edge Of The Sun
“Uvijek nastojimo naglasiti i one note koje izostavimo, a ne samo one koje odsviramo. Naime, te izostavljene note kreiraju prostor, i one su jednako važne kao i ono što se formalno čuje”. Tako autorsku i izvođačku strategiju Calexica opisuje njihov bubnjar, perkusionist i multiinstrumentalist Joe Convertino, govoreći o njihovu novom albumu Edge of The Sun.
Van Morrison – Duets: Re-Working The Catalogue
U posljednjih desetak godina Van Morrison kao da funkcionira na autopilotu: inovator koji je karijeru izgradio majstorski sintetizirajući energiju rhythm and bluesa, mistiku keltskog folka, sentimentalnost countryja, jazz improvizaciju i senzualnost bluesa, postao je majstor rutine: niz ukusno aranžiranih i predvidljivih stilskih vježbi na razmeđi swinga i bluesa umanjilo je njegovu kritičarsku reputaciju, ali i očekivanja publike.
Björk – Radikalni mainstream
U pop terminologiji postoji kritičarski izraz easy listening koji, naravno, označava glazbu s ciljem emotivnog opuštanja, ili prepuštanja ugodi – najčešće nenametljivim aranžmanima, umirujućim vokalima i jednako neinvazivnom produkcijom.
Dvije biografije: Kim Gordon i Sandy Denny
U stalnom dotoku rock biografija i studija gotovo istovremeno pojavile su se dvije koje se već na prvi pogled izdvajaju kao izuzetno zanimljive.
David Bowie – Nothing Has Changed
Za Bowieja (i njegovu diskografsku kuću) opet je vrijeme svođenja računa: premda je njegova duga, bogata i razgranata karijera nebrojeno puta dosad doživjela “sažimanje”, odnosno manje ili više uspjele pokušaje izvlačenja njezinih najbitnijih dijelova, danas je pred nama nova kompilacija (da se poslužimo otrcanom frazom) “najvećeg kameleona rocka.”
Jackson Browne – Standing In The Breach
Browne je 9. listopada 2014 napunio 66 godina, no umjesto povlačenja u zasluženu mirovinu rođendan je odlučio proslaviti radno – novim studijskim albumom Standing In The Breach. Prvim u šest godina koliko je prošlo od prethodnika Time the Conqueror.
John Grant with BBC Philharmonic Orchestra – Live In Concert
Kombinacija pop ili rock postave i velikog orkestra višekratno je iskušana na pozornicama diljem svijeta i ona nije osobita novost. Još od konca šezdesetih (i ranih sedamdesetih), odnosno od progresivnih ili hard rock pojava kao što su Deep Purple, Moody Blues i Procol Harum, pa do suvremenijih izvođača poput Metallice, rock glazba je iskušavala načine da djela izvorno pisana za mali sastav ugradi u opsežnije klasičarske forme.
Damien Rice – My Favourite Faded Fantasy
Kad je početkom 2002. debitirao odličnim albumom O, suvremeni kantautorski izraz u Damienu Riceu dobio je jednog od emotivno najbrutalnijeg i vjerojatno najiskrenijeg glazbenika.
Counting Crows – Somewhere Under Wonderland
U vrijeme prva dva albuma Counting Crows su zvučali poput osuvremenjene fuzije ranog Vana Morrisona, The Banda, R.E.M.-a, Rolling Stonesa i grupe Pearl Jam.