TEST: HAD Audiolab Santana SE 6C33C

Četvrtak, 20.03.2014. 18:40 Napisao  Objavljeno u tiskanom izdanju: hifimedia 93 Godina: 2013

Priča na rubu između legende i povijesti kaže kako je 6C33B, ruska vakuumska cijev razvijena i namijenjena vojnoj industriji. Onaj legendarni dio priče kaže kako je cijev ostala dugo vremena široj javnosti nepoznata jer su je Rusi jednostavno u MIG-ovima skrivali kao zmija noge, sve do navodnog tajnog, ali prisilnog slijetanja jednog MIG-25 u japansku zračnu luku prije nekoliko desetljeća.

Amerikanci su, opet navodno, rastavili avion i čini mi se u sklopu radarskog sustava (ako griješim, ispravite me) pronašli 6C33B. Kasnija povijest, izmišljena ili vjerodostojna, kaže kako su raspadom Istočnog bloka, Sovjetskog Saveza i padom Berlinskog zida, tajna ruska oružja i tehnologije postali dostupni Zapadu pa tako i famozna babuška - 6C33-B. Kako se i zašto audiofilska zajednica našla u tom metežu i otkrila novi sveti gral cijevnog audija nije baš jasno, legende su izmišljene kako bi se prepričavale pa neka. Možda o tome ima što reći sadašnjim i budućim generacijama Vladimir Šušurin (Lamm Audio), koji o otkrivanju sovjetskih audio dosega Zapadu ima što reći, i o tom je prije nekoliko godina govorio i Danku Šuvaru u intervjuu ovom magazinu. O ovoj lampi ima što reći i g. Dražen Markešić, čovjek koji glavom, bradom, autoritetom, znanjem i iskustvom stoji iza bjelovarske tvrtke HAD audio. Kako bilo, cijev, u narodu prozvana babuška, dio popularnosti na Zapadu zasigurno duguje i legendi koja ju prati. Vjerojatno još i više, popularnost je stekla zahvaljujući električnim karakteristikama (nizak napon napajanja, relativno niska izlazna impedancija, itd. što je čini pogodnom za OTL primjenu. Vidi Graaf) i pouzdanosti. Kada znamo da je ova cijev trebala biti potpuno sigurna za upotrebu i korištenje na velikim visinama, pri snažnim g-silama, okruženje u kojima se ova cijev nalazi nakon što su je prihvatili audiofili i konstruktori na Zapadu (a bome i na Istoku, pogotovo u Kini), potpuno je bezazleno u odnosu na ono za koje je lampa konstruirana, a što joj jamči dugovječnost i pouzdan rad. Međutim, cijev je ipak zahtjevna u pogledu grijanja, jer "vuče" više od 3 Ampera struje, što postavlja dodatne zahtjeve pred napajanje i veličinu i snagu napajačkih transformatora.

Prije nekoliko mjeseci imao sam priliku u vlastitoj slušaonici poslušati prototip SE integriranog pojačala HAD Cyclone s GM70 u izlaznom stupnju i snage oko 25W po kanalu. Iako vrlo dobro, pojačalo je pokazivalo kako još ima prostora za unaprjeđenje, kako u dizajnerskom i vizualnom aspektu, tako i u zvuku. Model koji je bio na testu - Santana SE 6C33C - tehnički je i vizualno završen proizvod, što govori kako konstruktor neprestano unaprjeđuje i sluša svoje proizvode i nastoji ih prilagoditi zahtjevima kupaca.

Zadovoljstvo me je reći kako je Santana kudikamo bolje, zaokruženije i kompletnije pojačalo od prototipa koji sam slušao. Samo pojačalo impresivan je komad stakla, drva i željeza. Velike dimenzije, posebno u stražnjem dijelu, koji skriva izlazne i naponske transformatore i napajački sklop, mogu biti i njegova mana, jer npr. u Rondo policu, rađenu po narudžbi s otvorom od 25 cm nije stalo u nju te je cijelo vrijeme testa provelo na podu, pored zvučnika. Rješenje koje nije najsretnije, niti najspretnije, ali je u zadanim okolnostima bilo jedino moguće. Što se samog ustroja tiče, riječ potpuno prepuštam konstruktoru:

"Santana SE...je uređaj koji je na tržištu od proljeća ove godine, kada je predstavljen na Multipak-u u Pakracu ... i tada su ljudi pokazali interes te mi je to pokazalo da sam na dobrom putu. U drugoj iteraciji i konačnom nazivu ovo je Santana SE (jer uskoro stiže veći i jači brat Santana PP). Što sam ovdje htio pokazati - naime, na tržištu je podosta pojačala s ovom izlaznom triodom koja je pristupačna i zanimljiva, a nadasve zahvalna kada se ne tjera u neke prevelike disipacije gdje ne traje dugo. Stoga se na tržištu i nalaze pojačala koji se diče s 18W, 20W, 22 pa i 25W s ovom cijevi u A klasi. Nemoguće. Osim ako je tako pržim da će izdržati manje od 1000h. I to se i ljudima dogodi i za to okrivljuju lampu. Ja sam konzervativno odredio 80% maksimalne disipacije za pogon i s tim ostvarujem 15W. Ono dodatno što je specifično za pojačalo je mogućnost da se koriste za prve signalne cijevi (dvije u sredini) dvije vrste elektronskih cijevi bez ikakvih izmjena - 6n6p za manji gain (standardna osjetljivost za moderne izvore signala) te 6n1p za veći gain kada se koriste izvori koji daju izlazni napon manji od 0,5Veff."

HAD Santana front web

Uz citiranog je vidljivo kako konstruktor živi sa svojim pojačalom, razmišlja o njemu i trudi se napraviti proizvod koji će biti potpuno prilagođen korisniku i donijeti mu zadovoljstvo slušanja i korištenja. Također je vidljivo kako konstruktor poznaje sklopove i nastoji iz zadanoga izvući najviše. Pojačalo nudi neka zanimljiva korisnička rješenja. Na gornjoj ploči npr. nalazi se prekidač označen s A+/A-. Markešić objašnjava razloge za ovu mogućnost: "...kako je većina slušanja u prvih nekoliko W snage, tako sam odlučio omogućiti da prebacivanjem u položaj A- stavimo pojačalo u ekonomični mod rada kada disipacija lampe pada na 50%, te tada pojačalo radi s do 8W u A klasi. Kada se želi glasnije ili se sluša dinamički živahna glazba, jednostavno se prebaci u A+ položaj i koristi se svih 15W. Oba ova prekidača se mogu prebacivati u toku rada...". Drugi prekidač s gornje strane je preusmjerenje na pokazivač mirne struje s prednje strane, a podešavanje biasa izlaznih cijevi vrši se trimerima iza njih. "Bias je full automatski, i to se kod ove cijevi pokazalo sonično i konstrukcijski bolje (stabilniji rad i bolji raspored harmonika)", kaže Markešić.

Stražnja strana bogatija je nego smo navikli i pojačalo između ostalog, ima opciju podešavanja balansa +/- 3dB uz mogućnost isključivanja navedene funkcije: "...tako da signal ne ide kroz još jedan dodatni potenciometar. Također, ostavljena je mogućnost da korisnik sam izabere između nulte i 3-4 dB povratne veze. Tako mala povratna veze ipak stabilizira pojačalo u slučaju pogona malo težih zvučnika te dodatno linearizira ionako prilično linearan izlaz."

Zvuk U razdoblju u kojem je pojačalo bilo dostupno, poslušali smo ga u dva sustava, na malim dinamičkim zvučnicima (Monitor Audio Studio 10SE) i na dobro poznatim Magnepan MG12SE u vlastitoj slušaonici. Prva impresija: pojačalo zvuči veliko i moćno. Naravno, snaga i ustroj pa i cijena pojačala neminovno utječu na naša očekivanja u pogledu njegova zvuka. Međutim, pojačalo je (ugodno) iznenadilo i u roku keks razbilo sve predrasude koje smo imali. Također, lakše je disalo i zvučalo protočnije s Megijima (notorno neefikasnim zvučnicima) nego s dinamičkim MA. Iznenađenje?

had santana spec web

Vjerojatno, ali slično se dogodilo i pri slušanju jednog drugog SE pojačala - Unison Research Simply Two Anniversary, što bi moglo značiti da određena pravila postoje. Naime, s Monitor Audio zvučnicima, pojačalo je zvučalo detaljno i svježe, s odličnom ekstenzijom, prostorom i basom, i bilo je potpuno na tragu kvalitete zvuka jednog od najboljih cijevnih pojačala koje sam slušao – Nightingale ADM-32. I dok je s MA 10SE ADM-32 zvučao besprijekorno, Santana je u glasnim pasažima, a pri reprodukciji klavira i pri umjerenom slušanju - padalo u kliping. Očito je snaga na raspolaganju premala za zahtjeve koje MA stavlja pred pojačalo i treba mu barem dvostruko više snage. Generalno, zvuk je i s MA bio na vrlo visokoj razini, u potpunom nesrazmjeru s cijenom koju je za ovo pojačalo potrebno platiti. Iako, ako uglavnom slušate klavirsku glazbu, mislim da je potrebno tražiti u drugom smjeru.

S ostalim vrstama glazbe, i s umjerenim glasnoćama, pojačalo zvuči fenomenalno - dinamično, detaljno, moćno i svježe. Hm, kad razmislim, za ovakve situacije, HAD u najavi ima i 45W pojačalo s 6C33...

U kućnom okruženju, u vlastitim sustavu s cijevnim NONOS DAC-om, i MG12SE, prionuli smo pravom, kritičkom slušanju. Netko će reći kako izbor zvučnika nije najsretniji za ovo pojačalo i kako nismo napravili uslugu ni HAD-u niti Santani, spojivši ga na slabo osjetljive Megije, i to još u velikoj sobi... Međutim, dosadašnje iskustvo govori kako upravo ti Megiji dobro zvuče s cijevnim pojačalima, a ponekad i s onima single-ended ustroja...

Digresija: jedan od najboljih doživljaja zvuka na ovogodišnjem Sajmu u Sheratonu, imao sam u HAD-ovoj sobi, slušajući Santanu SE. Iako su neki kolege prigovarali komprimiranom zvuku, ostale pozitivne osobine zasjenile su one negativne, ako ih je bilo...

Upravo me iz tog razloga zanimalo što može Santana SE u poznatom okruženju. Dio karata otvaram na početku: sinergija između Megija i Santane je potpuna! Želite li bas? Imate ga, i to velikog, oblog, prirodnog, voluminoznog, autoritativnog. Petnaestak vata, doduše na zvučnicima s ograničenim pristupom najdonjim oktavama, čine čuda, ako naiđu na dobru suradnju s druge strane zvučničkog kabela. Prirodnost zvuka instrumenta koji rekreira tih par desetaka herca, prenesen je izuzetno vjerno i upravo zahvaljujući tom obilatom i prirodnom basu veliko je zadovoljstvo slušati snimke akustične glazbe. 

Stereotip je kako SE cijevna pojačala najbolje zvuče u "sredini". Hm, istina je, ovdje je taj stereotip dobio svoje potpuno opravdanje: srednjetonsko područje bogato je i slojevito izuzetno transparantno i detaljno, i ugodno. Letvica je postavljena vrlo visoko. Uz izvrsno popunjenu sredinu te ekstenziju prema "gore" s iskričavim i detaljnim visokotonskim područjem live snimka trija Pata Methenya (Live) zvuči vrlo realistično, odnosno uvjerljivo, s dubokom, slojevitom, razvučenom pozornicom u svim smjerovima, zadržavajući timbar i tranzijentne karakteristike instrumenata i Methenyevu gitaru čvrsto pozicioniranu u sredini. Zvuk je kristalno čist i jasan, a zapeta koža na bubnju Billa Stewarta odzvanja u svojoj punini i totalnom realizmu.

Ova gruba i glasna, zahtjevna snimka, stavlja posebne zahtjeve pred pojačalo i ono ponekad pokaže kako ipak nije pravi snagator. Ali, neizmjeran je gušt slušati pojačalo s karakterom jer i kada trokira to čini sa stilom, ne gubeći finoću. Posebna je sreća kada se zvukom i karakterom ovako fantastično slaže i komplementarno je sa zvučnicima. Tada i starije snimke, poput one trija Kennya Burrela (npr. A Night at the Vanguard), uz određenu dozu čuđenja, slušatelja zvuče dinamično, s odličnim uzletima te neprikosnovenu konzistentnost i povezanost zvuka po cijelom spektru.

Kako je s vokalima? Na sreću, ovdje je lako anticipirati kao će pojačalo zvučati s pojedinom vrstom glazbe. Potvrda stiže slušanjem Melody Gardot, sa svim nijansama njene prezentacije i slojevite glazbe, kao i Douga MacLeoda, majstora bluza i slidea, uz izvrsno dočaran karakter instrumenta kao i način sviranja, metalno zvučeći, bluzom ispunjeni glissando, atmosferu, o detaljima i sitnicama sa snimanja zabilježenima na disku da i ne govorimo.

Prirodnost, kao jedna od najznačajnijih karakteristika Santane, uz detaljnost, dubok bas i odličnu ekstenziju, prožima svaki disk i vrstu glazbe koju zavrtimo u plejeru.

Santana back web

Jedna od zanimljivih mogućnosti ovog pojačala je i alternativno korištenje 6n1p umjesto 6n6p ulaznih cijevi, ako je potrebno veće pojačanje ulaznog signala. Test smo započeli s 6n6p, međutim uslijed nedostatnog pojačanja, zamijenili smo ih s 6n1p. Transformacija u zvuku bila je značajna - zvuk se pročistio, obogatio detaljima i cijelo je pojačalo zvučalo finije i plemenitije te smo i cijeli test odradili u ovoj konfiguraciji.

Svakako preporučujemo eksperimentiranje s cijevima, jer značajno utječu na karakter zvuka. Doduše, s izlaznim lampama stvar je nešto drugačija, jer, koliko nam je poznato, nove produkcije nema, već su na tržištu nalaze samo "stare" cijevi ruske proizvodnje.

Za kraj, kratko i informativno: prekidač na gornjoj ploči pojačala, kojom se bira rad u višoj ili nižoj a-klasi štedi energiju, ali ne štedi zvuk, odnosno pojačalo zvuči podjednako dobro u oba režima. Što se tiče odabira količine povratne veze, ovdje nema iznenađenja, s minimalnom povratnom vezom pojačalo zvuči nešto čvršće i autoritativnije, lakše kontrolira zvučnike i prezentacija je rigidnija i složenija. Odabir ovisi o vrsti zvučnika ali i glazbe pa birajte.

 

Zaključak

Santana SE 6C33C je potpun proizvod. Zvuči fantastično, dobro i izgleda, ima razne mogućnosti podešavanja i prilagođavanja sustavu, zvučnicima, korisniku, a i ne grije se previše... Pojačalo je pametno osmišljeno, prilagođeno je korisniku, a niti kompletna zamjena cijevi neće biti preveliki izdatak, posebno ako uzmemo u obzir da će se događati otprilike svake dvije godine, možda i rjeđe. Ono zbog čega kupujemo pojačala, a to je zvuk, ne mogu ovdje bez floskula, na razini je uređaja za koje smo navikli plaćati (višestruko) višu cijenu. Za 9.900 kuna, mislim da ne možete naći bolje zvučeće pojačalo, a ozbiljan bismo trud trebali uložiti želimo li pronaći relevantnog konkurenta i u kojem razredu više.

Ako mene pitate, jedina ozbiljna mana ovog pojačala, uzevši u obzir sve restrikcije koje proizlaze iz njegovog ustroja (SE, mala snaga, velika masa) jesu njegove dimenzije. Sve ostalo je za apsolutnu i bezrezervnu preporuku. Uzmite u obzir zvuk i cijenu, i shvatit ćete zašto pojačala u toj klasi cijene nemaju šanse. Doduše, budimo potpuno pošteni i recimo kako baš ta pojačala i nisu konkurencija Santani SE, jer se s njim nikada neće boriti istom ringu, a i namijenjena su sasvim drugoj vrsti kupaca.