TEST: Hegel H300

Subota, 21.12.2013. 22:10 Napisao  Objavljeno u tiskanom izdanju: broj 92 Godina: 2013

Ako se pitate otkud ime Hegel, vjerojatno ste i pogodili, norveški (ne njemački) audio uređaji, naziv Hegel nose upravo po njemu - Georgu Wilhelu Friedrichu Hegelu (1770 - 1831.), ocu klasičnog njemačkog idealizma.

Tko želi znati više, udžbenik iz folozofije iz srednje škole u ruke i podsjetite se. Zašto Hegel? Kao posljedica velike ljubavi osnivača i glavnog konstruktora Benta Holtera prema Hegelu (filozofu) i njegovoj filozofskoj misli. Mogu samo reći da mi je drago da Holter nije npr. obožavatelj misli i doktrine njemačkog carskog generala Ericha Friedricha Wilhelma Ludendorffa, jer nekako mi se čini da audio uređaji imena Ludendorff ne bi imali baš dobro mjesto na audio tržištu. Kako bilo, pred sobom imamo uređaj oznake H300, koji predstavlja njihovo najbolje i najjače integrirano pojačalo. U stvari, predstavlja i više od toga jer ima krasnu dodatnu osobinu - ugrađeni hi-res D/A pretvarač s 5 digitalih ulaza.

A taj DAC baziran je na AK 4399 čipu, rezolucije 32 bita, koji se nalazi i u njihovom najboljem samostalnom pretvaraču HD25. Ovih pet ulaza predstavlja odličnu osnovu za gradnju digitalnog sustava oko jedne jedine komponente. Kako navode u Hegelu, digitalni dio H300 je nadogradiv i omogućava spajanje vanjskog, naprednijeg DAC-a putem DAC-loop funkcije, pomoću koje u vanjski DAC šalje obrađeni i pročišćeni digitalni signal. Aduta u rukavu H300 ima još.

Nije riječ samo o snazi od 250W po kanalu (te više od 400W pri 4 Ohma), već i o tzv. Hegel 2 platformi, tj. DNK kojeg ovo pojačalo dijeli sa skupljim i naprednijim pretpojačalom P30 i izlaznim pojačalom H30. Kompromis između skupe i rastrošne A-klase i "zelenije", ali ipak lošije zvučeće B-klase rada, Hegel pomiruje SoundEngine tehnologijom koja, pojednostavnjeno, smanjuje prijelazna izobličenja na najmanju mogću mjeru, simulirajući tako ponašanje poluvodiča navijenih u A-klasu, zadržavajući ekonomičnost i upotrebljivost B-klase.

 DSC2746

U pojačalu su korišteni ručno birani i upareni FET-ovi (cca 1 par upotrebljivih na 100 tranzistora) te 20 bipolarnih tranzistora u izlaznom stupnju, a najzaslužnijim za konačni zvuk H300 u Hegelu smatraju pretpojačivački stupanj ovog uređaja, dvostruku mono konfiguraciju temeljenu na modelu P30. Završnom zvuku uređaja svakako doprinosi i ogroman trafo snage 1000VA i kapaciteta 90 000uF.

Zvuk

Posljednjih godina povelik je broj integriranih pojačala raznih cijenovnih kategorija prošao kroz moju slušaonicu. Neka su ostavile više, neka manje traga, neka su imala odličan, neka malo manje izražen pozitivan omjer uloženo-dobiveno. Hegel se uklapa u nekakvu cjenovnu sredinu, ali od svih razlikuje se po D/A pretvaraču koji mu, barem na papiru daje i dodatnu vrijednost. Stoga me zanimalo kako se ovo integrirano pojačalo snalazi u cjenovnoj kategoriji kojoj pripada.

U uobičajenom okruženju, spojivši ga na Meggije, odmah je bilo jasno kako pojačalo obiluje snagom. I onom sirovom koja pod kontrolom drži membrane zvučnika, ali i onom drugom, finom i zauzdanom, koja toj kontroli daje smisao u vidu reproducirane glazbe. Hegel krasi jedna važna osobina: pojačalo istovremeno zvuči i autoritativno i muzikalno, kontrolirano i detaljno. Kako se to manifesira?

Poslušajte npr. Belu Flecka i njegov Flight of the Cosmic Hippo: dubok, kontroliran  bas izvrsnog o osebujnog Victora Lemontea Wootena, koji ponire u najtamnije sonične dubine s jedne trane, i fino Belino prebiranje po žicama bendža s druge strane odlično prikazuju sposobnost pojačala da istovremen nosi svilenu i željeznu rukavicu. Kontrola u nižim oktavama nije slučajnost u sveukupnom nastojanju pojačala da ovlada glazbenim materijalom: visokotonsko područje ima izvrsnu ekstenziju, odjek, i trajanje. Eventualni ekscesi, u vidu možebitne naglašenosti ovog područja, kao i kod mnogih ostalih uređaja, lako se korigiraju interkonekcijskim ili zvučničkim kabelima.

Na sreću, visokotonsko područje uvijek ostaje detaljno i informativno, s ekstenzijom do kraja, te harmonički odlično oslikava boju pojedinog instrumenta. Slično je i sa srednjetonskim područjem. Zanimljivo je kako pojačalo, istovremeno snažno i nemilosrdno u smislu neprikosnovene kontrole (ali nikad nasilno) , lako ovladava i prepušta se slojevitosti i rafiniranosti srednjetonskog područja, ukoliko je to potrebno. Srednjetonsko područje predstavljalo je odličan balans između preciznog seciranja glazbenog sadržaja do detalja te gustoće i muzikalnosti.

Zato je bilo i zadovoljstvo slušati ženske vokale ili pak solo akustične gitare. Zrak oko isntrumenata lijepo je čujan, da ne kažem vidljiv, što daje uvjerljivost cjelokupnoj zvučnoj slici i karakteru ovog pojačala. Tek usporedba s pojačalom slične cijene - EAR 834T, SS hibridnim dizajnom s MOSFET-ima i transformatorima u izlaznom stupnju - pokazuje kako Hegelu nedostaje još malo rafiniranosti i slojevitosti u srednjetonskom području kao i mrvica boje, kako bi ovaj dio spektra mogli proglasiti izvrsnim.

Stoga je H300 pokazao EAR-u što zna o ekstenziji gore i dolje, kao i o informativnosti visokotonskog područja koje, o odnosu na Paravicinija donosi još više detalja, iskričavosti i prezentnosti te posljedično, atraktivnosti. U bas području razilike su manje nego što bi se očekivalo s obzirom na snagu i ustroj ovih pojačala. Hegel s 400w/4Ohma i EAR sa 100W/4Ohma manje se razlikuju po kvaliteti i količini isporučenog basa, a više po karakteru i pristupu obradi i prezentiranju basa: Hegel je odlučniji, pomalo čvršći i lišen, oslobođen onog nevidljivog sastojka koji glazbu, čini bliskim ljudskom uhu.

EAR, nasuprot tome basu, ali i glazbi općenito pristupa opuštenije, s nakrivljenim šeširom i prekriženim nogama na stolu. Njegov bas je pomalo slobodan, zaobljen, možda manje točan, ali slojevitiji i ugodniji za slušanje.

Hegel-H300-otraga

Nakon ovakve usporedbe još više me zanima kakav je ugrađeni DAC. Je li on u ovom slučaju nužno zlo, marketinški štos, smetalo namijenjeno dobivanju dodatnih bodova pri papirnatoj usporedbi s konkurentima..? S druge strane, ukoliko je na sličnoj razini kao i zvuk pojačala putem analognih ulaza, tada pred sobom imamo nešto posebno, nešto čemu je potrebno posvetiti dužnu pažnju. Krenimo redom: koristio sam Exposure CD3010s, prepravljen isključivo kao transport: isključeni su svi sklopovi zaduženi za D/A pretvorbu, zajedno s njihovim napajanjem te uređaj funkcionira isključivo kao (izvrsna) vrtilica diskova.

Za kompjutersku reprodukciju korišten je laptop s WinXP, Foobar s ASIO driverima i ponešto glazbenog materijla u visokoj rezoluciji. Za direktnu usporedbu poslužio je vlastiti non-os DAC s AD1865 i cijevnim izlaznim stupnjem (diyhifisupply UTS). Rezultati usporedbe zanimljivi su i kratka verzija kaže da je ugrađeni DAC - izvrstan!  Duža verzija ove ocjene govori o CD zvuku kao detaljnom, slojevitom i punom iskričavosti, ali i čvrstine, koji se savršen o dopunjuje sa zvukom pojačivačke sekcije ovog uređaja.

Usporedba s cijevnim non-os DAC-om kaže kako H300 pogađa pri izvlačenju onog najboljeg iz srebrnog diska, iako mu nedostaje sloj ili dva u nanosima srednjetosnkog područja, dok je pak ljudski glas u usporedbi doduše u minimalnoj mjeri lišen toliko potrebne ljudskosti i palpabilnosti. Ukoliko želite voljeti zvuk ovog DAC-a, nemojte slušati non-os cijevni dac. I bit ćete sretni. U toj usporedbi, cjelokupna zvučna slika ponešto je siromašnija u smislu dodatnog daha, topline, humaniziranosti i zraka oko pojedinog tona ili instrumenta.

Zanimljivo je međutim, kako je reprodukcija akustične gitare, posebice udara akorda, putem Hegelovog ugrađenog DAC-a suverenija, smislenija, čvršća, posebice zbog zadržane razgovijetnosti i čitljivosti pojedinog odsviranog tona. Kod akorda skoro da možete prebrojati svaku od šest žica ponaosob, dok DAC u usporedbi ove akorde pretvara u slatku i lako probavljivu melasu. DAC sekcija usporediva je s onim što nude CD plejera klase do 10000 kuna i smatram da, u okviru zadanog, predstavlja odlično postignuće.

Zvuk donekle podsjeća na ono što sam imao priliku čuti od Exposure 2010s DAC-a, samostalnog uređaja cijene cca 1000 EUR, što dovoljno govori u prilog H300. Hegelov DAC isvrsno se nosi i s masivnim dinamičkim udarima čemi svakako pridonosi i mogućnost izlaznog stupnja pojačala da munjevito reagira, pritom zatomivši eventulane probleme i izobličenja koja bi negativno utjecala na percepciju zvuka. Zato je i jedna od dominantnih karakteristika pojačala, bez obzira na izvor zvuka, beskrajna čistoća i transparentnost kroz snimku.

Iako nisam nešto "nakačen" na hi-res, općenito mislim kako jedino glazba u visokoj rezoluciji, dostupna putem interneta, može održavati high-end na životu. Možda griješim, ali pogledajte samo poplavu novih, relativno dostupnih, ali i vrlo skupih USB high-res konvertera koji su preplavili sve segmente trtžišta u posljednje vrijeme. A i dostupnost glazbe u visokoj rezoluciji sve je veća.

Kako inače kod kuće slušam nešto sasvim suprotno modernim digtalnim trendovima - non-os DAC namijenjen reprodukciji 16/44 formata s cijevnim izlazom -  bilo mi je vrlo zanimljivo poslušati kako preko USB ulaza zvuče "normalni" i formati visoke rezolucije. U tu svrhu poslušao sam one besplatne "skinute" s weba (npr. www.hdtracks.com, www.2l.no/hires, itd.), ali i neke vlastite diskove koje sam u svrhu preispitivanja DAC-a ugrađenog u pojačalo pretvorio u FLAC 16/44.

Nakon ponešto prtljanja i podešavanja svih postavki na računalu (ipak mi se čini kako je lakše ubaciti disk u ladicu negeo prebacivati i slušati glazbu preko računala), zvuk koji je dopirao iz zvučnika bio je, ovisno o snimci, pun detalja, široke zvučne slike i naglašenih detalja u ekstremima. Priznajem da nisam bio oboren s nogu, ali dozvoljavam da mi ograničeno iskustvo u reprodukciji glazbe s računala nije omogućilo da ovaj aspekt ugrađenog DAC-a u potpunosti doživim i iz njega uzvučem ono najbolje.

Potencijal se svakako naslućivao, ali dobre snimke s rotirajućeg diska i dalje su zvučale uvjerljivo. Zanimalo me također i u kojoj je mjeri moguće iskoristiti ugrađeni DAC kao unaprijeđenje kućnih uređaja kojima prva namjena nije glazbena reprodukcija. U tu svrhu sam multimedijalni strimer - WD TV Live, putem optičkog kabela spojio na jedan od dva optička ulaza H300. Na žalost, WDTVL putem digitalnog optičkog izlaza ne propušta signal rezolucije veće od 24/48khz.

Stoga sam imao slijedeći izbor: poslušati osakaćene visokorezolutne materijale ili ripati CD-ove u FLAC formatu i poslušati ih u nativnoj rezoluciji. Nisam izabrao niti jedno, već sam se odlučio za svojevrsni treći put, u kojega se mnoga politička čeljad u posljednje vrijeme kune. Odlučio sam ripane diskove prebaciti u FLAC formatu na USB stick i tim ih putem poslušati na WDLTV-u, preko optičkog digitalnog izlaza. Tako sam iz jednadžbe izbacio hard disk servera, ruter i bežični prijenos glazbe do WDTVL-a.

hegel-h300-990x505

Ukoliko niste probali, nećete vjerovati, ali ova kombinacija zvučala je izuzetno uvjerljivo, smireno i detaljno, u potpunom neskladu s cijenom (oko 800 kn) i namjenom (multimedijalni kućni uređaj). Kao svojevrsni "transport", ova se kombinacija može nositi i sa zasebnim CD plejerima. Izgleda kako izostanak bilo kakvih pokretnih dijelova u ovom "transportu", u odnosu na klasični CD plejer, uvelike pridonosi kvaliteti reprodukcije, jer količina muzikalnosti, detalja i definicije koja je izašla iz ove kombinacije, naravno potpomognute kvalitetnim DAC-om ugrađenim u H300, prelazi granice na koje smo navikli.

Kratka usporedba s reprodukcijom istog materijala bežično strimanog sa servera potvrđuje prethodne dojmove. Da se razumijemo, nije riječ o ozbiljnoj konkurenciji zasebnim kvalitetnim plejerima, ali razmak se smanjuje. Ako i dalje mislite kako je ovaj Hegel skupo pojačalo, pogledajte stvari iz ovog kuta: čak i kao nemate odmah novac za cjelokupni sustav, uz ovo pojačalo dovoljan vam je i media plejer, optički kabel i usb stik (na 32Mb stane cca 40 albuma).

Za ozbiljnije sustave pak, potreban vam je samo kvalitetan CD transport. Uštede ćete ostvariti na analognom interkonektu, a pojačalo nudi i mogućnost da postane digitalni centar cjelokupnog sustava, pomoću kojega možete unaprijediti i zvuk ostalih digitalnih uređaja. Ugrađeni DAC nije samo bonus ili ukras, već ozbiljan D/A pretvarač koji može, po slobodnoj procjeni, konkurirati i zasebnim uređajima od kojih 10000 kn, dok hi-res USB DAC ne samo da daje dodatnu vrijednost cjelokupnom uređaju, već predstavlja svojevsrni osigurač za budućnost i sasvim lijepo prikazuje mogućnost glazbe zapisane u visokoj rezoluciji.

Zaključak

Da ga nema, trebalo bi ga izmisliti. Hegel H300 bi se i bez digitalne desne ruke u vidu ugrađenog DAC-a, sasvim lijepo snalazio u klasi integriranih pojačala kojoj pripada. Za razliku od velike većine njih, ima ugrađen DAC koji nije priručno već izrazito upotrebljivo sredstvo za seciranje audio materijala u formatima koji vam padnu na pamet. I bez dodatka DAC-a, za traženu cijenu bio bi dobra kupovina, jer se zvukom ravnopravno bori s konkurencijom, snagom ih uglavnom nadmašuje, izvedba i izgled su izvrsni, upravljivost također. Pojačalo vjerojatno zvukom, a ni izgledom neće zatitrati srca samo najzagriženiji ljubitelja cijevnih pojačala i onih koji u džepu nose sliku svoje omiljene 300B. Ostalima napomena: vrlo, vrlo preporučljivo.

KARAKTERISTIKE
Izlazna snaga: 250W + 250W / 8 ohm, 430W + 430W / 4 ohm
Ulazna impedancija: Balansirano 10kohm, nebalansirano 10kohm
Frekvencijski opseg: 5Hz-180kHz (+/- 3dB)
Izoblićenja: < 0,005% @ 100W 8 ohm 1kHz
Dimenzije: 12cm x 43cm x 38cm (vxšxd)
Masa: 25 Kg
Cijena: 30.410 kn
INFO: www.hd-info.hr


Sustav

CD player: Exposure 3010s (transport), DAC AD1865 non-os, WDTV LIVE, Tuner NAD C422, EAR 834T; Zvučnici: MG12se; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Audio Metallurgy, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabel: Anticable, Dayens InVivo; Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3 , Rondo stalak.

Popis glazbe
Eric Clapton Unplugged Reprise 45024-2
Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302)
Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155
Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO12563-02; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO10468-02
Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570
Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina,  21st  Century Blues Records,  cd-2107
Christian McBride, Gettin'to it, 1995, Verve 523 989-2
Bela Fleck, Flight of the cosmic Hippo, WB, 26562-2
Michael Hedges, Beyond Boundaries, Windham Hill Records, 01934 11612 2