TEST: D/A pretvarač Burmester 113

Četvrtak, 23.05.2013. 18:18 Napisao  Objavljeno u tiskanom izdanju: broj 90 Godina: 2012

Od Dietera Burmestera i njegovog tima uvijek očekujemo vrhunske uređaje natprosječne kvalitete izrade, finiša i zvuka. Tvrtka nas je navikla na pomalo seriozno izrađene komponente koje već samim izgledom i masom govore o ozbiljnosti i beskompromisnosti kao standardu proizvodnje, ali i zacrtanoj viziji ljudi koji kreiraju limite kategorija unutar kojih se pozicioniraju komponente.

Testirani "DAC" spada u "Classic Line" seriju koja je pozicionirana u samoj sredini game Burmester proizvoda i koja je prepuna vrhunskih uređaja od kojih su rijetki ostali bez prestižnih nagrada i vrhunskih ocjena.

Zbog toga je i iznenađenje bilo veće primivši na test laganu kartonsku kutiju skromnih dimenzija koja je trebala sadržavati  novi pretvarač iz berlinske tvornice. Doista sam pomislio da je kutija namijenjena samo opremi, a da uređaj stiže u drugoj, no ipak takav razvoj događaja nije uslijedio. No, pravo iznenađenje je uslijedilo nekoliko sati kasnije kad sam konačno izvadio komponentu iz ambalaže. Uz krajnje poštivanje standardnog Burmesterovog  dizajnerskog koncepta "DAC 113" je svakako najsimpatičniji uređaj koji je proizvođač dosad  predstavio.

Gotovo sam siguran da bi itko i mogao otkriti njegovo podrijetlo bez traženja logoa proizvođača. Ne mogu se oteti dojmu da je izgled modela 113 plod nečije želje da pokuša kvalitetu koju tvrtka oduvijek gaji pretočiti u simpatičnu, malu  kutijicu umjerene cijene. U tom smislu testirani konverter je pun pogodak. Njegova mala masa dozvoljavala je tijekom testa jednostavnu migraciju iz slušaonice prema radnoj sobi  gdje je DAC spajan na drugo računalo, također i jednostavnu izmjenu kabela i napokon fleksibilnost smještaja na policu na kojoj zahtijeva malo prostora. U radu se uređaj malo grije što dodatno olakšava njegov smještaj, ali  odmah treba reći da je kvaliteta izrade na razini ugleda proizvođača.

U seriji USB pretvarača koje sam imao prigodu testirati "Burmester" je ostavio možda najsnažniji dojam kad je u pitanju reprodukcija red-book rezolucije

Aluminijsko kućište je izvanredno precizno finiširano, a svi prekidači i priključci su vrhunske kvalitete. Osim nekoliko tipki sa prednje strane sa kojima određujemo aktivni digitalni ulaz, fazu, frekvenciju uzorkovanja nakon upsamplinga, te moduse USB, te bluetooth konekcije na samoj sredini prednje ploče nalazimo i iluminirani plavi zub. Na stražnjoj plohi su IEC strujni konektor sa prekidačem, USB, Toslink  i RCA digitalni ulazi, dva digitalna izlaza (RCA i Toslink), navoj za bluetooth antenu, te balansirani  i RCA analogni izlazi. Većina sličnih uređaja dolazi sa usporedivim  opcijama konekcije ako izuzmemo balansirane analogne izlaze koji su nešto rjeđi i naravno bluetooth konekciju  koja je gotovo  egzotična.

Pokušaja njezine kvalitetnije implementacije je i dosad  bilo, no rezultati su bili pomalo dvojbeni, a reakcije kupaca manje optimistične. Brtianski  "Chord" je u jednom periodu poprilično snažno promovirao takvu vrstu bežičnog spajanja, no uz sve pokušaje bluetooth  je u audio svijetu  ostao pomalo po strani Burmester je svoju implementaciju  zamislio i proveo vrlo detaljno, pa nas u uređaju uz odličnu antenu koja signal prima stabilno i iz druge prostorije očekuju i 2 bluetooth codeca.

Ako krenemo od  od najstandardnijeg,  najrasprostranjenijeg, ali i sonično najinferiornijeg "Sub-band codec( SBC) low" možemo konstatirati da razina kompresije koja je obavezan pratitelj sheme  njegovog  rada prepreka prigodom ozbiljnijeg slušanja glazbe, no funkcionalno isti može poslužiti za trenutke u kojima audiofilske karakteristike reproducirane glazbe nisu najvažnije. Isti je dio "A2DP" Advanced Audio Distribution Profile standarda  za prijenos glazbe u bluetooth  sustavu. No, vrlo je vjerojatnije da će budućnost  bežične bluetooth  audio distribucije biti "APT-X" standard. Njegova prošlost je vrlo zanimljiva i seže još u osamdesete godine prošlog stoljeća u kojima je algoritam nastao kao rezultat istraživanja u domeni psihoakustike. U počecima algoritam je služio za programiranje DSP-a, no njegovim daljnim razvojem postao je glavni pretendent  za mjesto popularnog , no  limitiranog "SBC" codeca.

U svojim varijacijama nudi cijeli niz mogućih opcija od kojih najviše intrigira "APT-X loosless" koji omogućava rad sa 24/96 datotekama u nekomprimiranom obliku. Takav potencijal se odmah nameće i kao ozbiljan takmac dosadašnjim načinima baratanja i prijenosa fileova  sa visokorezolutnim audio zapisom, no uređaja opremljenih sa ovom opcijom još je razmjerno malo, pa pričekajmo razvoj situacije. Kad je u pitanju žičana konekcija Burmester je imao mnogo manje nepoznanica, ali i mnogo više već gotove tehnologije i rješenja u vlastitoj kući. Glavni razvojni inženjer Stefan Grosler i njegov tim odlučili su se za poprilično klasičan pristup koristeći na neuralgičnim točkama tehnologiju i rješenja koja su već  isprobana.

USB digitalni ulaz galvanski (električki) je  izoliran kako bi se najvažniji segmenti  sklopa zaštitili od smetnji iz računala i  šumova, te kako bi digitalni signal u što čišćem obliku krenuo prema "Sample Rate Convertru (SRC)" u kojem se odvija re-clocking i pretvaranje signala  prema frekvenciji uzorkovanja koju korisnik određuje. Svi digitalni signali koji pristignu na obradu u sklopovlje DAC-a mogu se upsamlingom pretvoriti u signale od 24bit/48 kHz, 24bit/96 kHz ili 24bit/192kHz. U slučaju da je signal u SRC-u  jednak  namještenom u, u  sklopovima će se obaviti isključivo radnje vezane uz re-clocking, no frekvencija uzorkovanja će ostati ista. Treba napomenuti da "113" prima signale do 24bit/96 kHz u "USB class1" modusu, te 24 bit/192kHz u "USB class2" radu. 

Uređaj je testiran u prvom  operativnom modusu, zbog nemogućnosti da računalo sa Windows operativnim sustavom koristi "Class 2" opciju, no apsolutno se radi o trenutku u kojem će biti moguće koristiti i taj modalitet  i bez posjedovanja "Apple" OS-a. Tako obrađeni signal putuje na daljnju obradu u D/A pretvarače . Ovdje je tvrtka posegnula za rješenjima u konverziji koje su koristili u svojim legendarnim CD reproduktorima  poput modela "069" .koji  je još  2007. godine  predstavio koncept modularnog  DAC-a uz" MMI "tehnologiju. Ugrađeni interni clock brine se da cijeli opisani proces protekne bez pojave jittera i narušavanja koherencije signala ili pojave vremenske nepreciznosti u radu vrlo preciznih komponenata sklopa. Analogni signal tada se transferira prema opreacionim pojačalima  i napokon prema  RCA ili XLR izlazima. "Direct Coupling"  put signala  pretpostavlja  odsustvo kondenzatora umjesto kojeg se  prema balansiranom izlazu koristi servo sklop. Uređaj koristi dva switch transformatora od kojih je jedan zadužen za analogne sklopove uređaja, dok drugi  strujom hrani digitalni dio konstrukcije.

Burmester 113 Titel

Slušni test

Na početku slušnog testa odlučio sam se za korištenje  snimaka  standardne red-book rezolucije uz najmanji dostupan upsampling. Snimke su ripane na računalo i potom transferirane  preko USB digitalnog ulaza. Zvuk koji je u toj inicijalnoj fazi dopirao iz zvučnika bio je vrlo dinamičan,čist, snažan i pozicioniran samo malo ispred ravnine zvučnih kutija. Prostorno vrlo uredan, naglašene širine i lagano konkavne projekcije. U toj fazi odlučio sam se za snimku free-jazz sastava čiju ritam sekciju čine 2 akustična basa i bubnjevi uz koje muziciraju tenor i alto saksofon (All-star game/Allen,Drake,Jordan,Parker,Silva-Eremite Records).

U ovakvoj formaciji i muziciranju  pomalo izvan svakodnevih normi zanimali su me primarno timbralne karakteristike u reprodukciji, te dinamika glazbala u   prostoru prigodom živog nastupa. No, dobio sam i mnogo više informacija koje su odmah poprilično dobro opisale potencijale testiranog pretvarača. Zvučnom slikom dominirali su detalji  kroz cijeli spektar, no ono što me ugodno iznenadilo bila je slojevitost snimke unutar koje su se jasno mogli osjetiti vodeći instrumenti, njihov položaj na bini, volumen instrumenta, ali ispod toga i jasan,  pomalo zatvoreni  akustički dojam prostora u kojem je snimka realizirana.

Čak i  u prigodama doista glasnog, snažnog muziciranja na samom rubu iritantnosti zvuk koji je punio slušaonicu bio je prohodan, čitljiv, jasan i čvrsto prostorno definiran. Prelaskom na više razine upsamplinga uz nabrojane karakteristike mogla se osjetiti i veća disciplina visokotonskih ekstrema, te njihovo jasnije sjenčanje, ali se zvuku pridodala i još jedana vrijedna osobina. Radi se o separaciji instrumenta koja je u ovakvoj konfiguraciji dobila i dodatnu kvalitetu.

Unutar zvučne slike na samom početku testiranja instrumenti su se fino razaznavali i gotovo nisam osjetio potrebu taj segment posebno elaborirati. No usporedbom sa višim upsamplingom razvidno je  da instrumenti  posjeduju snažnije izražene konture, a isto tako pojavila se i fina distinkcija u zvuku dvaju istih instrumenta(akustični bas) što je posebno prigodnom snažnijih pasaža osobina koja se jednostavno mora izdvojiti. Sa druge strane viši upsampling je dodatno prozračio i utegnuo bas područje, te je slika iako puno preciznija ostala bez mrvice neposrednosti i težine.

Veći orkestri su donijeli i promijene u dubini zvučne slike koja je prigodom reprodukcije postala mnogo prostranija i zatvarala se postepeno tako da su svi glazbenici mogli računati na svoj prostor, dok je separacija instrumenta i dinamika bila iznad očekivane razine. Solo instrumenti i vokali zadržali su razinu preciznosti i finoće, dok je prostor koji su do malo prije zaposjedali brojni glazbenici postao taman, no ne i posve miran. Zrnastosti ili nazalnosti vokala , plivanja solo instrumenata ili njihove neprirodne projekcije nije bilo niti u tragovima, te sam ovaj dio testiranja odlučio zaključiti sa zanimljivom snimkom progresivnog space-rock sastava (Oziric Tentacles/The YumYum  Tree).

Sama glazba je mali povratak legendarnog sastava svojim počecima i uz odlične gitarske dionice sadržava more efekata, detalja i pred uređaj neočekivano stavlja pregršt dinamičkih i mikrodinamičkih zahtijeva. Očekivao sam snažnu i dinamičnu prezentaciju, no ponovno sam kao bonus dobio i mnogo više mikrodinamičke strukture i naglašenu  razinu zanimljivosti, ali i na ovom mjestu nakon početne želje da sakupim što više relevantnih informacija ostavio sam da materijal  odsvira do kraja i nisam požalio. Kako zbog glazbe koja me zanimala tako i zbog uređaja koji je još jednom posao odradio angažirano, no mirno i bez ijednog trenutka u kojem  bi poneka dionica elektronskih  instrumenata ili  neobičan efekt uspio  poremetiti uvijek ispeglanu i fino povezanu  reprodukciju.

O razinama upsamplinga i efektima na  reprodukciju određene  snimke teško je govoriti, a još nezahvalnije  generalizirati. Stoga odluku ostavljam budućim vlasnicima, no preporuka je  svakako isprobati ponuđene opcije koje variraju   sitne, no čujne  i vrlo vrijedne  sastavnice  zvuka o kojima ponekad ovisi i dojam o reprodukciji poneke snimke.

Na kraju testiranja odlučio sam se iskušati konverter sa nekoliko visokorezolutnih snimaka. Kao i većina sličnih uređaja koje sam imao prigodu testirati  za posljednjih nekoliko brojeva časopisa  i Burmesterov  pretvarač znatnije profitira od high-res materijala. No, za razliku od uređaja koji su pokazivali značajne razlike u usporedbi sa snimkama standardne rezolucije, ovdje su razlike nešto manje,no još uvijek jasne i čujne. Na svim korištenim snimkama (24bit/96kHz) razlike su se očitovale u novoj dozi finoće koja je pokrivala ukupnu zvučnu sliku i činila je još prirodnijom i življom.

Rubovi instrumenta i vokala činili su se mekanijim i podatnijim, a fini detalji u viskotonskom spektru su napokon dobili pravu energiju i realizirali se u potpunosti do samih  vrhova. Bas područje je ovisno o snimci postalo nešto dublje, no nije izgubilo svoju ritmičnost i disciplinu. Na samom kraju vratio sam se još jednom standardnoj rezoluciji (Miles Davis Quintet/Live in Europe 1967, Sony Music) i poslušao ukupan disk. Učinio sam to i još jednom se uspio uvjeriti da je "DAC 113" vrlo dobar uređaj i mislim da sam  nakraju shvatio što je Dieter Burmester želio postići.

Malim dizajnerskim  diskontinuitetom  izdvojio je uređaj koji je i cijenom namijenio onima koji tek ozbiljnije  ulaze u vode high-res audio problematike i stvorio komponentu koja jasno demonstrira potencijalne prednosti migracije prema novim standardima, no ostavio je i potpuno otvorena vrata onima koji žele glazbu slušati kao i dosad.

Burmester 113 Back

Zaključak

Burmester "DAC 113" je  svoju ulogu u sustavu odradio kvalitetno. U seriji USB pretvarača koje sam imao prigodu testirati "Burmester" je ostavio možda najsnažniji dojam  kad je u pitanje reprodukcija red-book rezolucije, no treba imati na umu postojanje upsamplinga. Ukupan dojam koji je uređaj na testu ostavio ostavlja dojam kvalitete, promišljenosti i ne pruža  prostora za veće kritike čak niti u apsolutnim razmjerima, no kada u sve to ukalkuliramo cijenu uređaja možemo samo zahvaliti berlinskim audio juvelirima na još jednom  high-end ukrasu o kojem će svakako još biti riječi.

Sustav za test

CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Philips 963SA
High Res:M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 16
Logitech squeezebox 3i
Amplifikacija:
Pre: EAR 868L,TVC Sowter
Power: Pass Os,EAR 890,ASV Šebart 300B
Zvučnici:Beta Systems C2
Kabeli
Zvučnički: Wire World Eclipse 3+
Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA,
Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World ,Electra Gold 5-2, USB samogradnja
Oprema: RAM Tube dampers,strujni filter samogradnja

Dio glazbe korištene za testiranje

Dean Peer,Airborne (Cardas Music), 24/96 FLAC
Charles Mingus, Mingus plays piano (Impulse) 24/96FLAC
Oziric Tentacles,The YumYum Tree (Snapper Music) CD
The all star game,Allen,DrakeJordan,Parker,Silva (Eremite) CD
Keith Jarret, The Koln koncert (ECM) 24/96 FLAC

Zastupnik: www.mediaaudio.hr
Cijena:       18.900,00 kuna