Neposredno prije smrti Bowie je, uz ostalo, radio i na pripremi reizdanja nekih ključnih radova iz najkreativnijeg razdoblja svoje prošlosti. A jedna – i to važna – faza na njegovu razvojnom putu bila je soul etapa, obilježena albumima iz sredine 70-ih, Young Americans i (u nešto manjoj mjeri) onim idućim, Station To Station.

"Steve Earle? Pokušate li pročitati nešto o njegovu životu i potom suhe biografske činjenice koje ste pritom iskopali posložite na stol, vrlo je vjerojatno da će vas osupnuti niz autodestruktivnih, zastrašujućih epizoda kojima je bio popločen put jednog od ključnih country-rock trubadura svoje generacije.

Objaviti live album poprilično je ambiciozna stvar. Moskau možda postoji već šest godina, ali tek su se prošle godine počeli profilirati u ovo što jesu danas: glazbeno-performativni kolektiv koji zapravo više naginje karnevalu i čiji su zloslutni, bučni i odlično osmišljeni nastupi zaista impresivni. Iza sebe imaju četiri izdanja, četiri EP-a i dva LP-a; svakim izdanjem sve su ambiciozniji, sve ozbiljniji sastav.

Kad su Moskau najavili "Gospel Machine“, album obrada američkih gospel i spiritualnih pjesama, internetski su portali pisali o naglom zaokretu benda po pitanju glazbenog izričaja. Iskreno ne vidim zašto je to doživljeno kao zaokret kad se njihov izričaj na glazbenom i pogotovo tekstualnom planu već neko vrijeme bazira na bluzu ili barem interpretaciji bluza.

Kada sam u proljeće 2014. odlučio posjetiti  Barcelonu, još jednom sam predočio svoju opsesiju unutar koje putovanja redovito prekrojavam prema lokalnoj koncertnoj ponudi. Ako je pak na tom polju izrazito sušno razdoblje, onda se zadovoljim posjetama lokalnim stadionima; tek toliko da zadovoljim i svoju drugu životnu strast.

Iako su tri EP-a (ukupno dvanaest pjesama) sve što su objavili otkako su se prije dvije godine oformili u Philadelphiji, Sheer Mag, uz bendove Downton Boys i Perfect Pussy, u posljednje su vrijeme dizali najviše prašine u suvremenim američkim punk krugovima – inače, riječ je o sceni na kojoj se baš u ovom trenutku događaju uistinu zanimljive i značajne stvari, i to dinamikom kakvom se trenutno ne može pohvaliti vjerojatno niti jedan drugi američki popularni glazbeni žanr (ili podžanr).

Zachary Cole Smith ili jednostavno Cole, kreativni motor iza benda DIIV, poprilično je antipatična ličnost. Od vizualnog identiteta (epitet hipsterskog nikako nije dovoljan), pompoznih izjava u intervjuima (konstantno isticanje kako je umjetnik, kako prezire turneje i izjava kako će DIIV do trećeg albuma biti na razini Nirvane), do nevjerojatne potrebe za pažnjom, neprestanog isticanja kako ima problema s narkoticima (on i njegova djevojka, Sky Ferreira, pali su s heroinom) i čak bacanja u manekenske vode. Cole je tip kojeg lako mrziti.

Prošlo je pola desetljeća otkako je teksaški post-rock sastav Explosions in the Sky (koji sebe zapravo smatra samo rock sastavom)  objavio nešto što nije soundtrack. Prijašnji album, "Take Care, Take Care, Take Care", bio je njihov najmanje inventivan uradak.