Utorak, 21.05.2019. 18:56 Napisao 
Room 25 (samizdat, 2018.)

Noname, odnosno Fatimah Nyeema Warner, izbacila je 2016. godine debitantski mixtape "Telefone", dočekan u hip-hop krugovima sa zasluženom mješavinom divljenja i hajpa.

Klasno uvjetovani intelektualizam, promišljena, ozbiljna lijeva politika, socijalna mekoća, zavodljiva vokalna izvedba i nostalgični potencijal zvučnih podloga – to su bili, otprilike, ključni sastojci koktela koji je mlada čikaška reperica smućkala u svom predstavljanju široj publici. Ali njezin novi album, "Room 25, prava je stvar – poetski i konceptualno posve zaokruženo ostvarenje koje će se u idućih nekoliko mjeseci vjerojatno naći u gornjem domu neizbježnih godišnjih lista najboljih albuma. Sve skupa, jedanaest pjesama, nešto više od pola sata glazbe i impresivna količina pameti i samopouzdanja.

Stihovi u stilu "Globalization's scary and fuckin' is fantastic", podbočeni pažljivo raspoređenim neo-soul i jazz stilemima, istovremeno su i najava i potvrda jedne mlade hip-hop karijere koja u budućnosti problema ne bi trebala imati niti sa trajanjem niti sa relevantnošću.