Četvrtak, 28.03.2019. 18:49 Napisao 
As You Please (Run For Cover Records, 2017)

Dva konteksta. Prije desetak godina, mladi rock bend sa Long Islanda, The Republic of Wolves, namjerno ili ne, pustio je na internet demo snimku svog prvog EP-ja. Igrom pokvarenog telefona, ponovo: namjernom ili slučajnom, pjesme su na internetu završile pod imenom novog albuma tada već kultnog njujorškog rock benda - Brand New. Neko vrijeme čak i najodaniji fanovi bili su uvjereni da je riječ o novom materijalu njihovog omiljenog benda. Uostalom, sličnosti u stilu i tonu, ugođaju i strukturi bile su neosporne.

Ubrzajmo par godina unaprijed. Brand New nije objavio album od 2009. i američka alt-rock scena, koju su Jesse Lacey i društvo dobrano oblikovali, doživjela je svojevrsni paradigmatski obrat. Zid distorzija, tiho-glasno dinamike, himnični hitovi, gitarski riffovi, sve je to polako zamijenjeno većim naglaskom na aranžmane, ton i produkciju. Stjegonoše post-hardcore/pop punk zvuka, bendovi poput Balance and Composure, Turnover, Pianos Become the Teeth i Manchester Orchestra, redom su nizali albume koji su objeručki prigrlili nešto ležerniju estetiku dream popa i shoegazea. Zvuk se rafinirao i žanr je, sviđalo se to nekima ili ne, evoluirao.

Citizen, bend iz Michigana, situirao se sa svojim novim albumom, As You Please, između ta dva konteksta. S jedne strane, njihov prvijenac - Youth, bio je tek nešto više od solidnog prepjeva seminalnog albuma The Devil and God are Raging Inside Me od, pogađate, Brand New. Srcobolja, trauma, tiho-glasno dinamike, glasne gitare i katarzične melodije. Njihov sljedeći uradak - Everybody is Going to Heaven - pokušao je stvoriti vlastiti glas, eksperimentirajući sa snažnijim grunge i shoegaze utjecajima, sa polovičnim uspjehom. As You Please, njihov najnoviji album, ujedno i najsnažniji, najlakše je opisati kao sintezu dvije dominantne karakteristike bendovog opusa - štovanje Brand New i praćenje aktualnih trendova američke alt-rock scene.

As You Please bezbolno kombinira momente sirove emocije i buke sa Citizenovog prvijenca sa sofisticiranijim strukturama i slojevitošću svog prethodnika. Ukoliko je rezultat i dalje ispod ljestvice očekivanja postavljene za ovaj talentirani bend to je prije rezultat svjesnog praćenja vlastitih senzibiliteta nego bilo kakve kreativne prečice ili manjka ambicije. Trauma ljubavi, kriza identiteta i iskonska melankolija tematski su stupovi kroz koje momci iz Michigana pletu svoje pjesme. Oehlers i Hamm ne šire spektrum boja u svojim gitarskim dionicama, njihov pristup ostaje realtivno konvencionalan – pozicioniran u dinamici krika i bijesa distorzija i sporih molskih harmonija. Pa ipak, ukoliko su strukturno i tekstualno pjesme sa As You Please više-manje konvencionalno zamišljene, to ne treba zasjeniti njihov kompozicijski uspjeh. As You Please sadrži 12 tonalno, tematski i melodično konzistentnih pjesama. U kontekstu scene u kojoj se ideja autentičnosti oduvijek hrvala sa pozamašnim utjecajem žanrovskih rodonačelnika poput Sunny Day Real Estate, Brand New ili Rites of Spring, uspjeh Citizenovog posljednjeg albuma nalazi se upravo u pomirbi te dvije tendencije. Ukoliko im As You Please neće osjetno podebljati bazu fanova, on će svakako cementirati njihovu transformaciju iz obećavajućeg mladog benda u punopravnog člana procvjetale američke gitarske scene. Kako vam je drago, momci.