Petak, 17.11.2017. 14:58 Napisao 
Porto Morto (Samizdat, 2016.)

Prvoga prosinca ljeta gospodnjeg 2016., Porto Morto konačno objavljuje dugo iščekivani album-prvijenac. Eponimni album plod je višegodišnjeg truda, očito i talenta, ali i predivne, gotovo pa dječje (dakle nepatvorene) zaigranosti i kreativne znatiželje momaka iz JeboTon kolektiva.

Svako malo kapnula bi nova pjesma, novi spot, publika na koncertima im je rasla, a nedavno je Darko Rundek prilikom tribine u Gavelli rekao kako su momci ozbiljni brijači (iako je iskoristio drugi, nešto vulgarniji izraz). Porto Morto, nastavljači bogate zagrebačke bendovske tradicije, ne one štulićevske ili stublićevske, više rundekovske i pipsoidne (sad se u taj niz svrstava i Sara Renar), uspješno kombiniraju niz naizgled disparatnih elemenata: klasično glazbeno obrazovanje i istančan pop senzibilitet, gudače te limene puhače i meku elektroniku, ozbiljnu, promišljenu muziku i onu istu, maloprije spomenutu zaigranost.

Zagrebu je dugo nedostajao bend poput Porta Morta (nesretne li deklinacije). Samim time potpuno bi blesavo bilo pokušati ih smjestiti unutar nekakvih jasno definiranih žanrovskih okvira. Nesumnjivo je riječ o pametnoj i slojevitoj glazbi koja je istovremeno i nevjerojatno prijemčiva, ali nazvati ih art pop ili indie pop kolektivom jednostavno nije dovoljno deskriptivno.

Od hitoidnosti pjesme "Hrast" koju nose puhači i vokali, preko otkačenosti pjesme "Ručak u podne", pa do psihodelije a la Morricone pjesme "Ne tko, ni tko" i plesnosti electro pop hita "Zadnji dan zime" ili pak nevjerojatne melankolije ponajbolje "Previše kraljeva", Porto Morto konstantno vijuga, transformira se i raste iz pjesme u pjesmu, a unatoč raznorodnosti i eklekticizmu uspijevaju složiti čvrstu i smislenu cjelinu.

"Porto Morto" je ekstrovertirani mlađi brat albuma "Drveće i rijeke" grupe Pips, Chips & Videoclips, a to znači da se radi o zaista sjajnom albumu. Obavezno ih upratiti. I album i svirke.