Četvrtak, 09.11.2017. 20:30 Napisao 
Bobby Fuller Died For Your Sins (YepRoc, 2017.)

Dvanaesti samostalni album Chucka Propheta "Bobby Fuller Died For Your Sins“ još je jedan u nizu svojevrsnih zvučnih leksikona onoga što se nekad zvalo masovnom kulturom, tip ploče kakav ovaj americana/indie-rock veteran u posljednjih pet godina uredno objavljuje.

Tako ovaj album dobro naliježe na prethodna dva odlična i pametna Prophetova albuma ("Temple Beatiful“, "Night Surfer“), iako je u usporedbi s njima tematski nešto labaviji.

Ovoga puta Prophet materijal crpi iz povijesti rocka (naslovna pjesma, "Bad Year For Rock and Roll“), popularne kulture ("If I Was Connie Britton“) i patologije suvremenog kalifornijskog života ("Killing Machine“, "Alex Nieto“), a za dobru mjeru na album je, naravno, ubačeno i par ljubavnih stvari ("Your Skin“, "Open Up Your Heart“).

Zanimljivo je – što posljednja tri albuma i potvrđuju – kako Prophetu očito puno više pristaje imidž inteligentnog gradskog kroničara od poze ljubavnog metafizičara kakvu je zauzimao u većem dijelu svoje samostalne karijere, a o odmetničkoj melodramatici njegova matičnog sastava Green On Red da i ne govorimo.

Naravno, Prophet je i dalje uglavnom privržen tradiciji i trinaest pjesama koje čine ovaj album žanrovski je moguće etiketirati kao klasični rock, u najširem i najboljem smislu riječi. Prateći bend mu je sjajan, a Prophet nikada nije pisao bolje i ovo što sada radi mogao bi biti vrhunac jedne ionako bogate karijere.