Subota, 04.02.2017. 17:20 Napisao 
Anyway You Love, We Know How You Feel (Silver Arrow, 2016.)

Premda će ga mainstream publika uvijek pamtiti prije svega kao vođu Black Crowesa, karijera Chrisa Robinsona kasnijih se godina ispreplela na više kolosijeka. Osim u sklopu matične grupe, vodio je i projekt New Earth Mud, te noviji The Chris Robinson Brotherhood.

Anyway You Love, We Know How You Feel naziv je njihovog svježeg albuma koji još jednom pokazuje da se fokus Robinsonovih utjecaja odavno premjestio iz područja Rolling Stonesa i grupe The Faces na teren grupe Grateful Dead iz njihovog blagog, omamljenog ali melodičnog razdoblja sredine 1970-ih; elestično strukturirane skladbe u prosjeku traju između pet i šest minuta. Podatak da je Robinson u postavi svojeg pratećeg benda angažirao odličnog kantautora i gitarista Neala Casala dovoljno govori o njegovom autoritetu i današnjoj snazi - barem kad govorimo o suvremenoj američkoj jam-rock sceni.

A ona je uvijek malo pomaknuta od srednje struje, što znači da će Robinson i dalje, zajedno sa svojom verzijom klasičnog rocka – pomiješanog s osunčanim countryjem i suptilnim funkom – funkcionirati isključivo kao miljenik upućenih.

Dani slave su iza njega, ali on zato glazbu doživljava kao užitak i gotovo ništa više. A to je u svijetu korporativnih imperativa dragocjena vrlina.