Utorak, 06.01.2015. 10:37 Napisao 
Music Industry 3. Fitness Industry 1. (Rock Action, 2014.)

Kada pričamo o škotskim post-rock divovima iz Mogwaija i njihove aktivne diskografske 2014., teškog srca moram konstatirati kako mi je "Teenage Exorcist", prvi singl s najnovijeg im EP-a, "Music Industry 3. Fitness Industry 1.", praktički kvalitetom nadmašio cijeli album "Rave Tapes" s početka godine.

Ta iznimno dinamična stvar uz svoje prigušene vokale na tragu slične uspješnice "George Square Thatcher Death Party" s "Hardcore Will Never Die, But You Will" iz 2011. je itekako skrenula pozornost na ovaj EP, ostavivši tako prostora da Mogwai popravi dojam koji su ostavili sasvim prosječnim albumom na početku tekuće godine.

Dok Mogwai prakticira takve varijacije s naglaskom na ulaženje u svojevrsne indie rock vode, kao što je slučaj sa spomenutim "Teenage Exorcist" ili "George Square Thatcher Death Party", naredna stvar "History Day" je mnogo više na tragu njihovih klasičnih post-rockerskih numera; i to iz faze novog milenija.

Doduše, svojom igrom bas-ritmičnosti uz minimalne i tople elektronske intervencije stvar neodoljivo odiše atmosferom kakvu su prezentirali na lanjskom soundtracku za odličnu francusku seriju "Les Revenants", koja je od njih iziskivala rekreiranje mistične i jezive atmosfere gradića u francuskim Alpama. Stilski se na nju poprilično naslanja i "HMP Shaun William Ryder", koju možemo možda prozvati i najgeneričnijom Mogwai pjesmom na EP-u.

Ostatak EP-a tvore remiksirane stvari s "Rave Tapesa", koje su ovako prearanžirane začudo mnogo  konkretnije i posjeduju veći osobni pečat, što možda i zvuči apsurdno ako uzmemo u obzir da su dva od tri remiksa prilagođene više atmosferi berlinskih noćnih klubova nego ovim post rock majstorima. Pa je tako "Re-Remurdered" u rukama Benjamina Powera, polovice kultnih Fuck Buttonsa koji ovdje djeluje pod pseudonimom Blanck Mass, dobila svoje intenzivno plesno naličje; a "No Medicine For Regret" je postala klasična IDM/minimal electro numera, idealna za nekakve klupske dočeke jutra.

Ali, uz dakako singl "Teenage Exorcist", apsolutni pobjednik EP-a – ma i cijele 2014. rekao bih – je zbilja predivna obrada "The Lord Is Out Of Control" koju potpisuje njemački glazbeni producent Nils Frahm. Njegova klasična izobrazba mu daje ogromnu širinu u rukovanju elektronskom glazbom, što je na najbolji način iskoristio pri interveniranju ovdje. Oscilirajuće amplitude klavirskih dionica presječene epskim ritam mašinama i bas dionicama čine jednu predivnu cjelinu, koja dođe kao idealan closure EP-u.

"Music Industry 3. Fitness Industry 1." Dolazi kao idealan poklon svim članovima Mogwai kulta, koji su – kao i ja osobno – bili neimpresionirani uvodom u godinu putem "Rave Tapes". Ali, rekao bih da ovaj EP nije samo za pravovjerne post-rock fanove ni isključivo obožavatelje škotskog kolektiva; u ovih nominalno šest stvari se zbilja kriju zanimljiva žanrovska riješenja, koja bi trebala zaokupiti svakog iole eklektičnijeg slušatelja.