Kate Bush
Director's Cut
(Fish People/EMI)
Kate Bush zna što su životni prioriteti; nakon Red Shoes 1993. zbog majčinstva i drugih osobnih razloga napravila je diskografsku pauzu od čak 12 godina do novog albuma.
A kad se taj dvostruki CD Aerial pojavio pokazalo se da se isplatilo čekati, bio je na prvu tako neobičan, ezoteričan, s dosta jazz utjecaja udaljen od nekadašnjeg inovativnog popa, prigušen, topao, intiman, komoran… i božanstven.
I kad se pomislilo da neće biti potrebno dugo čekati novi uradak, ovo nekadašnje čudo od djeteta pod pokroviteljstvom Davida Gilmoura (potpisala je ugovor s EMI-jem sa 16 godina), u zrelim godinama nije prestalo iznenađivati.
Još jedna duga hibernacija od pet godina i onda objava novog albuma čiji je ime i njegov program, ako se ravna filmskim rječnikom. Director’s Cut ne donosi niti jednu novu pjesmu, već novo viđenje pjesma s predzadnja dva albuma Sensual World iz 1989. i The Red Shoes iz 1993. godine. Prearanžiranje vlastitih starih pjesama je obično znak autorske nemoći i pokušaja sviđanja novoj publici i često su takvi činovi vrijedni prijezira. Kate Bush je to napravila iz sasvim drugih pobuda. Originalne pjesme bile su izvrsne, ali nisu – do toga se dođe slušajući nove verzije – imale dovoljno jaku glazbenu ekspresiju, snagu, oštricu im je otupilo producentsko-studijsko peglanje. Nije uobičajeno, ali je moguće da se od odličnog može napraviti grandiozno, i ovaj album to dobro potkrjepljuje.
Uvodna “Flower Of The Mountain” zvuči instrumentalno poznato, ali tekstualno nikako; riječ je o “The Sensual World” koja je originalno nastala na osnovu stihova iz Joyceovog “Uliksa” , ali je Bush tada bila odbijena da ih upotrijebi. Ovaj put je uspjela i dobili smo novu pjesmu sasvim drugačijeg značenja i atmosfere. Ostatak materijala je, najjednostavnije rečeno, prepjevan. Svi su glavni vokali snimljeni ponovno, tako da sada odgovaraju mirnijoj Kate Bush i glasu koji se spustio u niže registre. Prateći vokali (Bush je na spomenutim albumima puno koketirala s etnom i to ne samo onim keltskim), su ostali isti, “pomoćna” sila raznih instrumenata također, ali se čini da su pjesme dobile novi “touch” u ritam sekciji. Reski zvukovi kontrabasa, metlice na bubnjevima, sve je to recept prepisan s Aerial albuma koji daje jedan jazzy ugođaj, profinjen i uzvišen.
Sva sreća, nakon ovog iznenađujuće kvalitetnog “ispravljanja” vlastitog kataloga, neće trebati dugo čekati na novi autorski materijal. Novih 65 minuta njene glazbe stiže u studenom na albumu od sedam pjesama “50 Words for Snow”.