Srijeda, 27.08.2014. 17:18 Napisao 
Guilty Pleasures (Decca / Universal Music)

Renée Fleming je do sada četiri puta osvojila nagradu Grammy. U Franscuskoj je Vitez Legije časti, a uz nekoliko počasnih doktorata i još nešto priznanja, nabrajanje kojih bi bilo dovoljno da završim ovaj prikaz, gospođa Fleming već je duže vrijeme ime koje se veže uz uspjeh.

U Americi je "miljenica nacije". Što god da snimi, a snima u rasponu od klasike i jazza do šansone i indie rocka, u pravilu biva dočekano s oduševljenjem. Nagrade i priznanja se samo slažu, no i godine isto tako. Zato je gospođa Fleming odlučila snimiti ono što je oduvijek željela, no nije imala prilike do sada. Tako je nastala ploča, koketnog naziva, "Guilty Pleasures".

Poliglotski show, uzmemo li u obzir da pjeva na osam jezika. Izvrstan Philharmonia orkestar pod ravnanjem Sebastiana Land-Lessinga glatko i sa neskrivenim zadovoljstvom prati ovu sopranisticu izrazito lijepe boje glasa i superiorne tehnike. Sve što pjeva, Renee Fleming izvodi precizno i pedantno. Takav pristup ima prednosti, no i nekih mana.

Kada su na jednoj ploči Berlioz, Duparc, de Falla, Čajkovski, Rahmanjinov, Delibes, Dvořák, Smetana, Strauss, Wagner i drugi, pitate se kako je to moguće izvesti stilski primjereno i k tome svakoj izvedbi dati osobnu notu. Za mene bi primjereniji naziv ove ploče bio "My way" jer je sve izvedeno u Renée Fleming stilu, što joj njeni brojni obožavatelji sigurno neće zamjeriti.

Šteta je što snimka ne svjedoči adekvatno o odličnoj dikciji kojom inače barata ova pjevačica. Dok je orkestar izvrsno i s mjerom snimljen, gospođa Fleming zvuči "sfumato". Za neobičan izbor programa, lijepi i ne baš razumljivi glas, kao i odličan orkestar, ova ploča zaslužuje ocjenu 4.