Petak, 25.10.2013. 07:24 Napisao 
Concerti Grandi (Deutsche Grammophon / Archiv Produktion)

Johann David Heinichen i njegovi "Concerti Grandi" su zahvaljujući Deutsche Grammophon-ovoj ediciji Archiv Production opet pred nama. Heinechen (1683-1729) je prije dva desetljeća bio globalno otkriće i to zahvaljujući Reinhardu Goebelu, i njegovom ansamblu Musica Antiqua Koeln.

Goebel je nakon pada Berlinskog zida pohitao u Dresden, grad koji je za njemačku kulturu uvijek bio od posebnog značaja.

Vladavina Augusta Velikog i njegovih nasljednika donijela je tom gradu reputaciju "Firence na Elbi" i označila period ekstravagantnog i blistavog razvoja umjetnosti. Dresden je bio jedna od najpoželjnijih adresa za glazbenike od formata toga doba. Heinichen je svoj put do tog grada započeo glazbenom podukom u Leipziger Thomasschule koju je upisao s trinaest, da bi 1706. na lajpciškom Univerzitetu stekao diplomu pravnika.

Skladatelj-pravnik nam je poznata situacija, no Heinechen moje simpatije ne uživa samo zbog te činjenice, jer je u njegovo doba takva praksa bila uobičajena. Naime, glazba se nije studirala odvojeno, već je bila dio humanističkog obrazovnog koncepta "artes liberales". Dva stupnja univerzitetske naobrazbe činili su "trivium" koji je uključivao gramatiku, dijalektiku i retoriku, kao i "quadrivium" u kojem su bili aritmetika, muzika, geometrija i astronomija, Dobra glazbenička i opća naobrazba bili su dostatni za početak, no ne i više od toga.

Geobel je pregledavajući Heinichenove radove iz perioda nakon završenog školovanja komentirao kako niti jedan ne odskače od prosjeka svoga vremena. Iznadprosječno će nastati nakon skladateljeva boravka u Italiji. Zašto je trebao ići u tu zemlju, indirektno objašnjava sam Heinechen u svojem teorijskom djelu "Generalbas" kada govori o tome kako kompozitor, nakon što nauči teoriju i iskuša je u praksi, mora potražiti odgovarajuće iskustvo. Ali kakvo iskustvo? Ono koje opisuje jedna riječ, a to je ukus. Dobar ukus je ono što je pravi sadržaj duše, ono što glazbu čini privlačnom i poželjnom obrazovanoj publici. Izniman osjećaj za dobar ukus je ključ glazbene misterije koja pokreće ljudska srca.

Tu je dobru mjeru Heinechen našao za svog sedmogodišnjeg boravka u Italiji, nakon čega je uslijedila Dresdenska faza u kojoj će na dvoru Augusta Velikog nastati velika Heinichenova djela. Taj je period Goebel prepoznao kao izniman. Heinichen stvara energičnu, životom nabijenu glazbu koja pokreće čula i priziva pozitivne asocijacije. Osjećaj za dobru mjeru je uistinu ono što najbolje opisuje to stvaralaštvo. Za poznavaoca astronomije, geometrije i aritmetike, posložiti sve u dobre omjere predstavlja izvedivi zadatak, no kada se tome doda živ osobni duh i spominjani rafinirani ukus, onda dobijete prvoklasan rezultat.

Za sve one koji su ljubitelji baroka ili će to tek postati, ovo je CD koji svakako treba staviti u svoju fonoteku. Koliko je Heinichen izniman, saznajemo zahvaljujući jednako tako iznimnom ansamblu. Precizno, odlučno, fino nijansirano s osjećajem za detalj, kako to Musica Antiqua Koeln i inače radi. Reinhard Goebel je glazboljupce zadužio ne samo otkrićem Heinichena već i briljantnom izvedbom. Ploča za pet!