Upravo prizor Lucijina ludila (Lucia di Lammermoor Gaetana Donizettija) kojom album počinje (na francuskom) i završava (na talijanskom), jedna je od antologijskih opernih scena u kojoj do izražaja dolazi veliki raspon glasa, njegova pokretljivost i gipkost te lakoća kojom Dessay izvodi mnoštvo ukrasa. Jednako fascinantan je intenzitet angažmana Dessay i u preostale četiri uloge: Elvire, Ofelije Cunegonde i Dinorah predstavljene s O Rendetemi La Speme..Qui La Voce Sua Soave..Vien Diletto (I Puritani Vincenza Bellinija), A Vos Jeux Mes Amis (četvrti čin Hamleta Ambroisea Thomasa),Glitter And Be Gay (Candide Leonarda Bernsteina) i Ombre Légère (Le Pardon De Ploërmel' Giacoma Meyerbeera). Stoga, ako je medicinsko ludilo tek bijeg u vaš kreativni dio mozga, tada, samo poželjeti možete da vam je dat i glas poput onog Natalie Dessay da ga možete jednako kreativno izraziti.

Za sve one koji su propustili priliku vidjeti i glumačko umijeće Natalie Dessay u izravnom prijenosu iz njujorškoga Metropolitana održanog 19. ožujka ove godine, u organizaciji Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu, možda vas upravo album "mad scenes" potakne da isto ne ponovite i iduće 2012. godine kada ćete 14. travnja, na istom mjestu, u istom ciklusu karizmatičnu sopranisticu moći vidjeti u ulozi tragične kurtizane Violette iz Verdijeve opere La Traviata.