Utorak, 02.12.2008. 08:26 Napisao 
beethoven_kempff_32_piano_sonats.jpg32 Piano Sonatas (9 CD set)
Wilhelm Kempff, piano
Deutsche Grammophon

Njemački skladatelj, orguljaš i pijanist Wilhelm Kempff svoje glazbene korijene ima zahvaliti među ostalim i dugoj liniji crkvenih muzičara – orguljaša i pjevača. Rođen je u Jüterbogu, njemačka provincija Brandenburg, 1895., a umro u svome domu u Positanu, na jugu Italije, 1991. Osim koncertnih nastupa, istaknut je i njegov pedagoški rad, te se njegovi vrlo cijenjeni i popularni ciklusi majstorskih predavnja i radionica pri Njemačkom glazbenom institutu za strance nastavljaju i tijekom rata, sve do kraja 1944. godine, unatoč ratnim zbivanjima. Netom po završetku rata počinje tražiti nove mogućnosti za rad, te se stalno nastanjuje u Italiji. 1956. nastavlja sa svojim majstorskim radionicama u Positanu, te osniva Međunarodnu ljetnu glazbenu radionicu koji se usredotočuje na Beethovenov opus. Iako je Kempff skladao marljivo u nekoliko žanrova (operu, balet, oratorije, simfonijska i komorna djela, te djela za klavir i orgulje), njegova usredotočenost na interpretaciju djela klasika uvelike zasjenjuje njegov skladateljski rad. Kao solist najradije se bavi periodom glazbene povijesti u razdoblju prelaska iz barokne u romantičnu eru, ponajviše Bachom, te Beethovenom.

Cikluse njegovih klavirskih sonata snimio je u cjelosti tri puta tokom svojeg života, i to u rasponu od četrdesetak godina. Izvedbe iz šezdesetih, zabilježene ovdje, tehničkom virtuoznošću i živom snagom tona potire tezu o isključivoj patetici Beethovenovih klavirskih sonata. Ujedno, ovakvim pristupom Kempff slikovito svjedoči o postupku vlastitog interpretativnog sazrijevanja, te se stoga upravo sonate mogu smatrati ključnima za razumijevanje njegovog osobnog umjetničkog razvoja. No s obzirom da je Beethoven skladao sonate kontinuirano tijekom svojeg života, ovaj dio njegova opusa prati autorski razvoj kroz različite ere kreativnog rada najvećeg njemačkog skladatelja. Sve u svemu, 32 klavirske sonate svijet su za sebe, a raznovrsnost i glazbeno bogatstvo naglašava majstorski genij njihova skladatelja. I danas predstavljaju izazov za svakog ozbiljnog pijanista, a Wilhelm Kempff svaki put je ovom izazovu bio dorastao. I više nego klavirski virtuoz, Kempff u izvedbi ovih sonata dokazuje da je prije svega – virtuoz glazbe. Njegov stil u pravilu je usredotočen na globalni pogled u djelo, na veliku glazbenu misao koju djelo pronosi. Svi minuciozni detalji precizno su iscizelirani do savršenstva, tehnički besprijekorni, i nijedna fraza nije prezrena, zapostavljena. No duboko razumijevanje sonata Kempffu omogućuje da ih vrlo suptilno postavi u kontekst. Tako nijedan detalj neće narušiti dojam cjelovitosti i cjeline, pa Kempffovo umijeće muziciranja doživljavamo prepunim suptilnih polutonova i izražajnih nijansi. U njegovoj izvedbi izostat će pojava gromoglasne tutnjave tonova, osim ako to djelo ne zahtjeva. No čak i tada njegovo jedinstveno fraziranje i neponovljiva tankoćutnost ostaju neprijeporni: u njima nema ničeg izvještačenog, ničeg naprasnog, već sama glazba koja slobodno teče.

Deplasirano se stoga čini govoriti o interpretaciji glazbenog predloška: ove snimke svjedoče o re-kreiranju glazbene misli koja se dešava pred nama. Već po sebi ovo je ogromna pohvala, uzmemo li u obzir razinu tehničke kompleksnosti (primjerice Hammerklavier sonate). Kempffovo čitanje nedvojbeno predstavlja njegovo životno remek-djelo, i kad bi se morao odlučiti za jednu jedinu viziju, bezrezervno bih preporučio upravo ovu. Pijanist uspijeva kristalno jasnom učiniti ne samo duboki smisao, već i kreativni skladateljski postupak koji ih ga je proizveo. Štoviše, uspijeva to učiniti uz naizgled zanemariv trud, te nam lakoćom majstora dočarava samu esenciju djela, i po prvi puta opsesivno težak status glazbene ikone Zapadne kulture pred nama stoji kao djelo čiste i pristupačne ljepote. Mračna teutonska arhitektura Beethovenova predloška doimat će se dakle potisnutom. Kempff očito odgovara kao glazbenik kako sentimentu mislećeg slušatelja, tako i estetici skladatelja kao tankoćutnog intelektualca, pa njegova čitanja uvelike odskaču od brojnih recentnijih izvedbi, čineći Beethovenovu glazbu živom, neposrednom, a razumijevanje njegovih sonata potpunim. I premda kvaliteta snimke nije vrhunska, vrsnost glazbenog dojma i umjetničke interpretacije uvelike nadoknađuje eventualne tehnološke (i nipošto tehničke!) manjkavosti. Ako postoji referentna (može li to uopće ijedna izvedba biti?), ova je izvedba zasigurno najizgledniji kandidat za taj epitet, te stoga zaslužuje preporuke.

Ocjena: {etRating 5}
Snimka: 3.5 – 4
Izvedba: 5