Žudnja za pjevanjem

Kad pjevam pred stvarnom publikom uvijek se usredotočujem na nju, a puno manje na glazbenike. To ne znači da se ne obazirem na njih. Iako na koncertima zvuk nije savršen i milijun je drugih čimbenika na koje treba obratiti pozornost, radije pjevam za pravu nego za zamišljenu publiku

Zagrebački mjesec jazza, koji se u održava već treću godinu zaredom, ponudio je mnoštvo raznovrsnih priredbi, no bez sumnje najprominentniji detalj manifestacije bila je prezentacija knjige “Život kao jam session” autora Davora Hrvoja koja predstavlja autobiografiju Boška Petrovića, najznačajnijeg  hrvatskog jazz umjetnika novije generacije. 

CD-om “ULIKA” Tamara Obrovac quarteta (Tamara Obrovac, Matija Dedić, Krunoslav Levačić i Žiga Golob), snimljenim 1998. godine, po prvi puta predstavljen je novi način razmišljanja i komponiranja Tamare Obrovac, u kojem se spaja inspiracija lokalnim istarskim duhom glazbe i dijalekta s univerzalnim jazz izričajem.Ponovni susret quarteta na koncertu u Grožnjanu potaknuo je novu kreativnost i sasvim drugačije interpretacije starih skladbi.

Isabelle Geffroy, poznatija kao Zaz, francuska je pjevačica i kantautorica koja se proslavila hitom "Je Veux", a njen glazbeni miks jazza, šansone i gipsy swinga uz jedinstven glas osigurao joj je obožavatelje diljem svijeta. Glazbeni počeci Zaz obilježeni su pjevanjem po pariškim ulicama, dok u proljeće 2010. godine konačno privlači pažnju kritike i publike pjesmom "Je Veux" koja postaje internacionalni hit.

Jedan od najkreativnijih glazbenika na jazz sceni, Chick Corea je poznat kao instrumentalist koji voli svirati pijanističke duete. Svirao je i snimao u duu sa sebi ravnim jazzistima, primjerice s Herbiem Hancockom, s klasičarima poput Nicolasa Economoua i Friedricha Gulde, ali i s mladim pijanistima kojima je želio pomoći uvidjevši njihovu nadarenost: Gonzalom Rubalcabom i Hiromi Uehara. Novu suradnju ostvario je s talijanskim pijanistom Stefanom Bollanijem kojem je Corea, kao i većini drugih pijanista koji su stasali u posljednjih tridesetak godina, veliki uzor.

Albumima “Facing You” iz 1972., “Solo Concerts Bremen/Lausanne” iz 1973., te posebice “The Köln Concert” iz 1975., pijanist Keith Jarrett je postignuo planetarnu slavu i ustoličio novi pristup jazzističkih solo recitala. Naslanjajući se na djelo slavnog Billa Evansa, ali otišavši još dalje u traganjima za kontemplativnim iskazom, stvorio je poseban glazbeni svijet koji je prihvaćen kao zasebni podžanr pijanističkog jazza, a i danas je jedan od najutjecajnijih za nove naraštaje pijanista.