Ponedjeljak, 24.06.2019. 18:12 Napisao 
Damar (Aquarius Records)

Postoje albumi koji svoje adute otkriju odmah. No, postoje i albumi kao "Damar" koji i nakon nekoliko slušanja diskretno poručuju da u zabilježenom postoji još nešto.

Doista, recenzija ovog albuma bila mi je jedna od najtežih posljednjih nekoliko godina. Ne samo zato što doista izuzetno rijetko slušam glazbu s balakanskih prostora čija je tradicija kamen temeljac skladbi  koje izvodi Amira Medunjanin, već i zbog kvaliteta koje su u njezinoj glazbi neosporne.

U prvom redu tu je glas koji posjeduje snagu, boju i neoborivu emociju, ali i neobično definiranu kontrolu, mjeru i finoću. Želio sam izbjeći nabrajanje već izlizanih izjavi o balkanskoj estetici i drugim frazama kad se radi o umjetnici, no objektivno "Damar" je album pun kontroverzi koji intenzivno reflektira i podneblje iz kojeg skladbe dolaze, ali s druge strane gotovo prirodno i bez napora utjelovljuje "world" glazbu uz jasne utjecaje jazz tradicije. Sve to bez napora i vidljivih šavova.

To je točka od koje zapravo počinje i prava priča o sposobnosti da se nakon miješanja svega spomenutog dobije gotovo jedinstven izričaj kojeg Amira Medunjanin svojim glasom uspijeva podignuti na višu razinu. Iako je temelj i supstrat albuma zapravo tradicijska glazba, "Damar" zvuči vrlo suvremeno u izričaju, ali u isto vrijeme pomalo sjetno i arhaično u svojoj atmosferi. To je još jedna pomalo zanimljiva točka koja u isto vrijeme materijal odvaja od tradicije, ali je na svoj način i podcrtava.

Veličina albuma je pomalo skrivena iza svih suprotsavljenih kvaliteta koje tek svojom kolizijom daju onu boju i atmosferu koja ovaj repertoar očigledno zahtijeva. S te strane album je odrađen savršeno posebno u produkcijskom smislu. "Dahmar" je doista prepun momenata koji intrigiraju i u kojem znatiželjni slušatelj može uživati danima. No, isto tako zanimati će i malo manje analitički nastrojenog slušatelja koji može uživati u repertoaru i vrhunskom glasu Amire Medunjanin.