Subota, 22.06.2019. 09:50 Napisao 
Escape Velocity (OKeh / DDB Records / Sony Music / Menart)

Svojim trećim albumom, "Escape Velocity", trubač i skladatelj Theo Croker predstavlja se kao respektabilna snaga na svjetskoj jazz sceni. Autor je gotovo svih skladbi koje izvodi s alt saksofonistom, flautistom i bas klarinetistom Irwinom Hallom, bariton saksofonistom Anthonyjem Wareom, klavijaturistom Michaelom Kingom, gitaristima Benom Eunsonom i Femijem Temowom, basistom Ericom Wheelerom i bubnjarem Kassom Overallom.

U jednoj izvedbi pridružuje im se slavna pjevačica Dee Dee Bridgewater koju Crooker u knjižici albuma navodi kao glazbenog i duhovnog gurua. O njoj uvijek govori s poštovanjem, a tako je bilo i prigodom našeg prošlogodišnjeg susreta u Šangaju, gdje je nekoliko godina živio. "Dee Dee je slušala glazbu koju sam svirao i predložila da svoje albume objavljujem za njezinu diskografsku kuću DDB Records, rekao je. " Upoznata je s cijelom paletom vokalnog jazza. Dugo je na sceni i nastupala je s Dizzyjem Gillespiem, Thadom Jonesom i Melom Lewisom. Također je surađivala s glazbenicima kao što je Roy Ayers, u soul i R&B stilu." 

THEO croker photo by Gerodie Wood

"Način na koji izvodi glazbu zasniva se na načinu na koji živi svoj život. Naučila me da ne smijem razdvajati svoju glazbu od života i da sve što sam iskusio u životu spojim u jednu cjelinu. Ona se može kretati u bilo kojem području u bilo koje vrijeme, u glazbenom i duhovnom smislu. Zbog toga sam na početku bio jako uznemiren, ali nakon nekog vremena sam se oslobodio, osjetio sam se slobodnim, nesputanim i opuštenim. Nisam više razmišljao o glazbi i onome što sam naučio nego o publici... Mnogo je toga o čemu glazbenik razmišlja tijekom nastupa, no toga se treba osloboditi, treba stvoriti situaciju u kojoj nije potrebno razmišljati, prepustiti se postupcima koji su vođeni tvojim životom i iskustvom, te jednostavno slijediti Dee Dee. To je nevjerojatan osjećaj."

Tajne skladanja

Uz Dee Dee Bridgewater isti duh i osebujnost u stvaralaštvu Thea Crokera osjetio je legendarni saksofonist Gary Bartz koji je prošle godine oduševio nastupom u Zagrebu, na festivalu Jazz.hr/jesen. On je napisao tekst za knjižicu ovog CD-a istaknuvši važnost djelovanja sa stalnim sastavom i suvremen, inovativan jazz pristup, vješto izbjegavši riječ jazz. Sjajno je poentirao, ali kad slušamo glazbu s novog Crokerovog albuma nameće se pitanje je li to uopće jazz. Ne uvijek i ne prema stavovima "jazz policije", onih koji ne priznaju ništa osim mainstreama. Naime, Crokeru je važniji estetski i umjetnički pogled na vlastito stvaralaštvo nego njegovo svrstavanje u bilo kakve okvire. Ponekad izlazi iz okvira te glazbe, a ponekad im je potpuno predan, ali njemu je to potpuno svejedno. On se bori protiv bilo kakvih ograničenja, stilskih, svjetonazorskih, zvukovnih... Tako, osim hardbop paljevine, u izvedbama što ih je snimio za novi CD možemo čuti na koji način spaja nove trendove, akustiku i elektroniku, kako uključuje samplove i vokale, kako isprepliće razne podžanrove afroameričke glazbe.

Takav pristup neodoljivo podsjeća na stvaralaštvo slavnog trubača Donalda Byrda, a to nije slučajno. "Donald Byrd je bio moj najomiljeniji profesor", rekao je. "Kad sam započeo studij moj je profesor prekinuo s predavanjima i za zamjenu je doveo Donalda Byrda. Prvi dan studija saznao sam da će moj profesor skladanja i trube biti upravo on što je bilo nevjerojatno. Nisam mogao ni sanjati da ću svakodnevno provoditi vrijeme s nekim kao što je bio on. Uputio me u tajne skladanja, pokazao mi je kako se "migoljiti" u izvedbama, kako se usredotočiti na groove ili melodiju, puno toga što se odnosi na sviranje trube, ono što su njemu pokazali Dizzy Gillespie, Roy Eldridge i ostali veliki trubači. Bio je moja spona s glazbenicima koji više nisu među nama, a koji su usmjerili moj glazbeni put. Tada sam usvojio puno elemenata koje mogu koristiti, spajati na razne načine i stvarati vlastiti zvuk, vlastite skladbe."

Produhovljeno i iskričavo

Za Crokera takav pristup nije odvojen od tradicije, sveobuhvatne tradicije jazza o kojoj je učio od malih nogu, od svojeg djeda, legendarnog, Grammyjem nagrađenog trubača Doca Cheathama. "Tradicija je važna zato što morate početi od osnova, kao i kod svega drugog", rekao je. "Ne možete izgraditi zgradu od sredine ili vrha nego morate početi od donjeg dijela i najprije izgraditi temelje, odnosno proučiti tradiciju. Postoje načini koji funkcioniraju i oni koji ne funkcioniraju. Ako ne znate kako stvari funkcioniraju i ako niste upoznati s osnovama onoga što radite ne možete tragati za novim, ne možete nalaziti nove načine djelovanja. Ne možete znati je li to što radite novo ako ne učite, koliko je god to moguće, o tome što se na tom području prije događalo. Doc Cheatham je uvijek svirao taman dovoljno, upravo koliko je trebalo, a u njegovim bismo izvedbma uvijek čuli drugu skladbu, iako se možda radilo o istoj." 

U ovim izvedbama možemo čuti razne utjecaje, a Croker je ponosan što je stasao u nastavljača djela onih koji su sudjelovali u povijesti jazza. "Glazbenike kao što su Benny Powell, Albert "Tootie" Heath, Jimmy Heath i Al Grey obožavao sam kao vrlo mlad, prije nego sam znao što je improvizacija i kako ona funkcionira", rekao je. "Već tada sam očarano pratio kako sviraju i pokušavao svirati tako. Nisam znao kako, ali svirao sam. Tu vrstu duha, koji je sadržan u toj glazbenoj tradiciji, osjetio sam u sebi. To mi je pomoglo u glazbenom izražavanju i učenju sviranja glazbala, stjecanju vještine, usvajanju tehnike, što mi je povećalo mogućnosti ispoljavanja vlastite duhovnosti. Oni su mi pokazali zašto je to važno. Ne postoji formula za stjecanje slobode i izražajnosti u glazbi. To treba naučiti i živjeti." 

Crooker doista živi glazbu. Osjetio sam to i prigodom spomenutog susreta u Šangaju gdje je na jazz festivalu nastupio kao član sastava pjevačice Dee Dee Bridgewater, a sa svojim je sastavom pržio u jazz klubu... I tada je bio prpošan, spreman na razgovor sa sugovornikom s kojim dijeli strast prema glazbi. Taj entuzijazam, kao i onaj koji pokazuje prema tradiciji jazza i glazbenicima koju su ju stvarali, Croker iskazuje i u svojoj glazbi. Ona je poletna, produhovljena, iskričava, intrigantna, provokativna, svježa.