Utorak, 18.06.2019. 19:29 Napisao 
Original Album Series (Atlantic / Warner Bros. / Dancing Bear)

U četvrtom koncertu sezone Jazz.hr 2015/2016 u maloj će dvorani Lisinski 10. ožujka nastupiti Jean-Luc Ponty/William Lecomte duo. Već desetljećima jedan od najboljih svjetskih violinista, Ponty će tom prigodom održati i glazbenu radionicu. Uoči posjeta ovog glazbenog velikana Zagrebu donosimo osvrt na njegova najvažnija diskografska izdanja.

Nakon što je u drugoj polovici 1960-ih postao cijenjen jazz violinist u Francuskoj, Jean-Luc Ponty je krajem tog desetljeća započeo karijeru u SAD-u. Ponajprije zahvaljujući tadašnjim producentima, ali i suradnji s pijanistom Georgeom Dukeom i gitaristom Frankom Zappom, njegova se glazba počela mijenjati te je postao jedan od prvih fusion glazbenika.

Osim s jazzistima, započeo je suradnje s rock, rhythm and blues i pop glazbenicima, a ona sa Zappom, koji je skladao glazbu za njegov kultni album "King Kong", donijela mu je i veću popularnost. No, prekretnicu u karijeri napravio je kad je odbio ponudu da se pridruži sastavu Return to Forever i započne samostalnu karijeru.

Jean Luc Ponty snimio Davor Hrvoj

Jean-Luc Ponty: snimio Davor Hrvoj

Najzapaženija diskografska izdanja ostvario je upravo u spomenutom glazbenom idiomu i to snimivši kao vođa sastava sredinom i u drugoj polovici 1970-ih niz albuma za diskografsku kuću Atlantic Records. Tome je prethodila iznimno važna suradnja sa sastavom Mahavishnu Orchestra s kojim je snimio albume "Apocalypse" i "Visions of the Emerald Beyond". To, kao i prijateljstvo i povremene suradnje s Chickom Coreaom, Tonyjem Williamsom, Stanleyem Clarkeom, Wayneom Shorterom i Joeom Zawinulom, utjecalo je na sve što je radio u godinama koje su uslijedile. Poput njih razvijao je glazbu koja se zasnivala na postavkama postbopa i ritmova i zvukova bliskih progresivnom rocku, ne zanemarujući improvizacije.

Warner Bros. je nedugo objavio kutiju s njegovih prvih pet "Atlantic" albuma, koji su ujedno najhvaljeniji: "Upon the Wings of Music" i "Aurora" iz 1975., "Imaginary Voyage" iz 1976., "Enigmatic Ocean" iz 1977. i "Cosmic Messenger" iz 1978. Album "Imaginary Voyage" tada je zauzeo prvo mjesto na jazz ljestvicama, ali i visoke pozicije na pop ljestvicama. Da bi se zaokružila cjelina i objedinila njegova najvažnija djela iz tog razdoblja, ujedno najvažnija iz jazz-rock razdoblja, ovoj je kolekciji mogao biti pridružen album "Live" iz 1979. Od izdanja do izdanja Ponty je mijenjao postavu, a članovi su bili neki od uglednih glazbenika stila, među ostalima klavijaturistica Patrice Rushen, bubnjar Ndugu Chancler, gitarist Alan Holdsworth, orguljaš Allan Zavod i bas gitarist Ralphe Armstrong.

Za te albuma Ponty je snimao isključivo vlastite skladbe od kojih su neke ostale trajnim vrijednostima jazz-rock glazbe, među ostalima "Aurora", "Imaginary Voyage", "Mirage", "No Strings Attached" i "Egocentric Molecules". Pisao je melodije koje su bile toliko bliske europskoj glazbenoj tradiciji - slavni gitarist Larry Coryell nadjenuo mu je nadimak Mr. Melody - a time i potpuno drukčije od drugih autora koji su tada djelovali u SAD-u, dok su ritmički element i koketiranje s countryjem bili bliski američkom.

Upravo je to što je, barem djelomično, ostao vjeran svojim europskim, klasičarskim korijenima, formiralo njegovu osobnost i učinilo ga jednim od najvažnijih glazbenika stila. Ovih pet albuma najbolji su dokaz takvog pristupa i trajne vrijednosti Pontyjeva stvaralaštva.