Road Shows Vol.1
{etRating 5}
Doxy/Emarcy/Aquarius Records
Sonny Rollins svoje je zvjezdane trenutke u karijeri ostvario poprilično rano. Albumi „Tenor Madness“ „Saxophone Colossus“ ili „The Bridge“ definirali su ga kao vrhunskog, inventivnog saksofonista izvanredne tehnike i fantastičnog osjećaja za melodiju. Improvizacija je u njegovoj glazbenoj arhitekturi uvijek bila u funkciji melodije i gotovo nikad sama sebi svrha. Snaga njegovog izričaja ležala je u dinamičkim varijacijama, ali i posebnoj kombinaciji snage, mišićavosti i tenzije njegovog instrumenta s pomalo melankoličnim i na momente romantičnim prizvukom. Nema sumnje da je Rollins već pedesetih godina bio tehnički izvanredan glazbenik, no sa ove vremenske distance razvidno da je u isto vrijeme bio i nesvakidašnji vođa sastava i vizionar čije su ideje i danas pitke, aktualne i svježe. 
Neprestana diskografska aktivnost pružala je uvid u razvoj ideja i postepenu evoluciju glazbenika i svjedočila prekrasnoj karijeri koja je imala vremena polagano sazrijevati, mirno napredovati, istraživati i u svakoj svojoj pojavnosti biti prepoznatljiva. Nakon terorističkih napada na Ameriku glazbenik, i sam zamalo žrtvom, odlučio je glazbom izreći protest i tako nastaje live album pod nazivom „9/11“ . Na njemu je romantičar Rollins pomalo blijed, očajan, zdvojan i bezvoljan, pa je izdanje, iako dobro prihvaćeno doživljeno i kao uvod u novu, mirniju fazu stvaralaštva. No na veliku sreću u saksofonu Sonnya Rollinsa preostalo je još mnogo kerozina, a u glavi mnogo ideja i entuzijazma. Recenzirano izdanje o tome govori na najbolji mogući način. „Road Shows Vol.1“ prvi je dio serije diskova koji donose selekciju snimaka sa živih nastupa posljednjih 27 godina. Nije potrebno mnogo slušanja, iskustva ili nekog posebnog raspoloženja da se izdanje proglasi jednim od najboljih projekata glazbenika uopće. Argumenta za ovakvu tvrdnju ima mnogo, no dovoljno je osjetiti snagu, volju , emocionalnu otvorenost i gomilu pozitivnih vibracija koje izlaze iz Rollinsove glazbe. Vrhunske izvedbe skladbi, želja da se publici u svakoj prigodi pruži najbolje i napokon euforija nastupa u godinama u kojima je glazbenik (rođ. 1930. godine) čine bilo kakvu kritiku potpuno izlišnom i promašenom. Skladba“Tenor Madness“ s koncerta u Japanu koju sam brže-bolje poslušao na samom početku recenziranja natjerala me nekoliko uzastopnih slušanja, a cijeli disk danima nije izlazio iz ladice reproduktora. Glazba koja je izlazila iz zvučnika bila je na razini najboljih jazz koncerata koje sam poslušao sa glazbenih nosača ili uživo. Za takvo vrhunsko izdanje je uz Sonnya Rollinsa i njegov sastav najzaslužniji je Carl Smith. Umirovljeni pravnik iz Mainea godinama je snimao Rollinsove nastupe i na kraju je svoju ogromnu arhivu i ponudio. „Road Shows Vol.1“ tako je u jednom dijelu nastao voljom i entuzijazmom zaljubljenika u glazbu Sonnya Rollinsa, koji nas je počastio sa vrlo kvalitetnim snimkama zanimljivih nastupa u kojima možemo uživati. „Road Shows Vol1“ je izvanredan album koji predstavlja krunu glazbenikova djelovanja i to u okruženju publike koja ga je kroz cijelu karijeru snažno inspirirala, nosila i kojoj je konačno posvetio kompletno umjetničko djelovanje.
Gordan Gaži
