Srijeda, 27.08.2014. 17:02 Napisao 
Concerts: Bregenz / München (ECM/Aquarius Records)

Kad planiraju novi album, glazbenici, barem oni koji su tijekom karijere snimili mnoge, uvijek bi se trebali zapitati postoji li opravdan razlog za objavljivanje još jednog, hoće li biti drukčiji od ostalih, hoće li pružiti uvid u novi aspekt njihova stvaralaštva. Jedan od najuglednijih jazz glazbenika, Keith Jarrett svakako razmišlja o tome.

Do sad je, tijekom gotovo pola stoljeća karijere, svoje stvaralaštvo dokumentirao na stotinjak izdanja koje je snimio kao voditelj ili suvoditelj, računamo li jazz i klasičnu glazbu, CD i DVD izdanja, te redovne i kompilacijske albume. Veliku većinu objavio je za diskografsku kuću ECM. Koliko još snimaka, posebice koncertnih, leži u njegovim ili ladicama Manfreda Eichera, producenta ECM-a? Koliko je tu izdanja, ukupno, koje je snimio sa svojim Standards Triom, American Quartetom, European Quartetom, ali i kao gost na albumima drugih glazbenika te kao izvođač klasične glazbe!

Kao pijanist solo objavio ih je petnaestak, ali ta se količina umnožava s obzirom na to da su mnoga od tih izdanja dvostruki ili trostruki albumi, a jedan je i deseterostruki. Jarrett za ECM objavljuje od 1972., a tu je suradnju započeo upravo solo izdanjem, pločom "Facing You". Od tog albuma njegove solo izvedbe razvijaju se u nevjerojatnom smjeru.

Za razliku od svih sastava u kojima svira, koji su nakon nekog vremena poprimili ustaljen glazbeni obrazac, upravo solo za klavirom Jarrett ispoljava najveću maštovitost i slobodu glazbenog izražavanja, a pri tome ne mislim samo na najrazvikaniji "The Köln Concert" nego gotovo sve što je snimio u tom kontekstu. Tako je i na ovom, prošle godine objavljenom trostrukom CD-u koji donosi snimke s koncerata što ih je održao 1981.: 28. svibnja u dvorani Festspielhaus u Bregenzu i 2. lipnja u Herkulessaal der Residenz u Münchenu.

Isti glazbeni materijal objavljen je 1982. na trostrukom LP-ju "Concerts", ali na CD-u, i to jednostrukom, do je sad su bile dokumentirane tek snimke s koncerta u Bregenzu. Budući da se radi o iznimnom glazbenom materijalu producent diskografske kuće ECM, Manfred Eicher uvidio je važnost objavljivanja ovog albuma u integralnoj verziji čime je zaključen proces dokumentiranja svih Jarrettovih solo albuma na CD medije.

Spomenuti koncerti iznjedrili su deset improvizacija koje i nakon toliko godina zvuče svježe, uzbudljivo i suvremeno. Većina ih je bez naslova, tek pod rednim brojem ili pod znakovitim nazivom "Untitled" što nedvosmisleno upućuje na slobodne improvizacije, a to je najvažnija karakteristika svih njegovih solo projekata. Iako su suštinski ukorijenjene u suvremenom jazzu, izvedbe upućuju na njegovu sklonost prema klasičnoj, ali i popularnoj glazbi. Jarrett ih svira nadahnuto, neopterećen pravilima i bilo kakvim izvanjskim poticajima koji bi mogli narušiti čaroliju trenutka, čak i vremenom. Naime, kao u transu neke su improvizacije potrajale i više od dvadeset minuta.

Ne, nije previše, kao što nije previše u kontinuitetu slušati sva tri CD-a u trajanju od gotovo dva i pol sata. Svoju prožetost glazbom i užitak općenja s glasovirom Jarrett iskazuje povremenim glasnim uzvicima, stenjanjem i udaranjem noge o pod, uzrokovanih neizmjernim glazbenim užitkom, čime je zarazio mnogobrojne sljedbenike svojeg stvaralaštva.