Utorak, 05.02.2013. 20:17 Napisao 
Live at Art D'Lugoff's Top of the Gate (Resonance Records)

Posegnuti za povijesnom snimkom nekog od velikih jazz umjetnika uvijek sa sobom nosi i malu dozu skepse. Radi se uglavnom o snimkama lošije tehničke kvalitete ili zabilješkama nastupa koje su u svoje doba iz nekog razloga bile ostavljene u arhivi bez ozbiljne namjere da budu objavljene. Takva izdanja su kasnije uglavnom namijenjena kolekcionarima i tu polako završava njihova priča.

Živi nastup Bill Evansa iz 1968 godine spada u sasvim drugačiju kategoriju koja je bila sretna za glazbenike koji su nastup odradili, ali ništa manje za mladog i poletnog snimatelja Georga Klabina koji je svojom tehnikom čvrsto zaokružio glazbu i bez obzira na vremenski odmak učinio snimku izvanredno slušljivom i zanimljivom.

Klabin se mikrofonima približio glazbenicima tako da je osjećaj ambijenta nešto manje prisutan na snimci koja ipak ima dovoljan pečat live nastupa. Samo površnim preslušavanjem snimke postaje jasno zbog čega je snimateljski dio posla toliko značajan u ukupnosti materijala koji nam se nudi, no recimo nekoliko riječi i o glazbi.

Bill Evans je jednostavno volio nastupati u dvorani koja je se nalazila na prvom katu već legendarnog "Village Gate" kluba, a vrlo značajnu ulogu odigrali su i Eddie Gomez na basu, te Marty Morell na bubnjevima koji su imali čast pratiti raspoloženog Evansa u punoj formi. Njegova glazba je te večeri bila opuštena i pomalo duhovita, no nevjerojatan osjećaj za melodiju i harmoniju, te zapanjujuća lakoća muziciranja  definirala je materijal pamtljivim i zanimljivim.

Kako se i očekivalo Eddie Gomez jedva je dočekao svaku prigodu da svojim basom doda još malo energije u nastup, no suptilna rola koju je te večeri odigrao Marty Morell pokušavajući osjetiti svoj trenutak, a bez potrebe da prekida interakciju između klavira i basa još je jedan od izvanrednih detalja cijelog nastupa.

O glazbi koju ovo dvostruko izdanje donosi moglo bi se ispisati mnogo stranica teksta, no radije pozivam i one koji nisu pretjerano veliki obožavatelji Evansove glazbe da pokušaju poslušati izdanje koje se bez razmišljanja može svrstati u najznačajnija povijesna jazz izdanja u posljednjih nekoliko godina.