Ratovi zvijezda: Sila se budi - recenzija filma

Subota, 19.12.2015. 10:18

Za prvi vikend, samo za prvi vikend, prikazivanja sedmog nastavka filmskog serijala Zvjezdani ratovi, naslovljenog Sila se budi, u Hrvatskoj je (u pretprodaji) prodano 47.000 ulaznica. Odakle toliko zanimanje za jednu potpuno eskapističku priču koja se u nekim trenucima čak sukobljava sa zakonima fizike?

Piše: Mladen Šagovac

Velik je broj ljudi koji čak otvoreno priznaju da nikad nisu pokazali interes za ove filmove, te da u skladu s time nikad nisu pogledali ni jedan. Baš njima je ovo pitanje itekako interesantno.

Zvjezdani ratovi koje je prije četrdeset godina snimio George Lucas objedinjavali su savršeni omjer filmskog eskapizma uokvirenog u “klasičnoj” bajci o borbi između dobra i zla. Lucas, htjeli to neki teoretičari prihvatiti ili ne, savršeno je pogodio srž arhetipskog junaka kako ga je u knjizi “Junak s tisuću lica” opisao Joseph Campbell. Iako je Lucas režirao samo prvi film iz serijala, dok je za ostale pisao scenarij i osmislio priču, njegovo prisustvo se osjeća u svih šest naslova, a najočitije kroz tehničke elemente filmske naracije. Tu su dakle u svim filmovima prisutni swipe prelazi između scena koji jasno odvajaju dva segmenta priče, kao i tempo naracije koji je karakterističan za japanske Jidaigeki (evidentna veza s nazivom vitezova Jedi) kostimirane kvazi-povijesne drame, kakvu je koristio Akira Kurosawa. Zašto je ovo bitno reći? Zato što J.J. Abrams gotovo uopće nije koristio takav tehnički okvir naracije. Čini se da je ovaj puta odlučio u potpunosti izbjeći bilo kakvo protažersko karakteriziranje, kakvo ga je zadesilo s filmom “Super 8” (2011) u kojem su mu neki čak doslovno zamjerali “imitiranje” Stevena Spielberga. Ovaj puta, za razliku od Stevena Spielberga, George Lucas se osjeća samo kroz prisustvo Sile i likove koji se okupljaju oko nje. Spomenute swipeove između scena je radikalno reducirao a kad ih i koristi znatno su brži, gotovo neprimjetni. U posljednjoj sceni pak koristi znatno produženo pretapanje između kadrova. Kamera je življa, često ima plitku dubinu polja (zamućena pozadina) pogotovo kad naglašava nekog od glumaca, što jest pomalo školski. Istina, iako se J.J. Abrams udaljio od Lucasovih osnovnih tehničkih crta naracije, nije od Campbellove osnove arhetipskog junaka.

StarWars prviRed

Prvi red vs Otpor
Nakon klimaksa Galaktičkog građanskog rata, odnosno Bitke za Endor (Ratovi zvijezda: Povratak Jedija), tijekom koje su poginuli Imperator Darth Sidious (Palpaltine) i njegov sljedbenik Darth Vader (Anakin Skywalker), Imperij se rasuo na nekoliko vojnih frakcija sastavljenih od preostalih imperijalnih časnika. Najveća i najjača među njima je Prvi red (First Order) i sada se suočava s reformiranim Pobunjenicima koji se vraćaju pod nazivom Otpor. Svi stari likovi ključni su za priču i njihove sudbine opet su podjednako isprepletene kroz svijetlu i mračnu stranu Sile.

StarWars robot web

Na Abramsu se Campbell testira
Ustvari, tek ovo je test za Campbelovog junaka s tisuću lica. Iako je isti već testiran u brojnim filmskim i pisanim djelima, tek sad ćemo imati priliku vidjeti funkcionira li njegova primjenjivost na drugačije posložene likove u osnovi istovjetne priče. Pogrešne su teze koje su mnogi kritičari iznijeli da je Abrams uspješno replicirao Lucasovu atmosferu jer to uopće nije ni pokušavao. Tempo je potpuno drugačiji i odmah na početku otvara gotovo sve karte. Abrams čini baš ono što nismo imali u prvim filmovima kada se, primjerice, gotovo cijelu trilogiju čekalo da publika vidi lice Dartha Vadera, ili kada se puna tri filma čekalo da senator Palpatine sebe razotkrije kao Sitha koji je cijelo vrijeme vukao konce priče. Ustvari se još ne može ni tvrditi da će Abrams u potpunosti pratiti put junaka, odnosno junakinje, kako ga je njemu/njoj zacrtao Joseph Campell. Istina, ovo je nešto o čemu će se moći raspravljati tek nakon što na kino platna stigne drugi dio treće trilogije - Ratovi zvijezda. Ali se trenutno itekako može reći da je J.J. Abrams dao debelog i svježeg zamaha Sili, sasvim dovoljno da obožavatelje povuče u daljnju opčinjenost. U tom smislu Abrams je(st) na Lucasovom tragu, da publiku fascinira eskapističkim povratkom u mitološku priču o vječnoj borbi dobra i zla, svjetla i tame, borbu neočekivanog heroja na putu otkrića samog sebe. Upravo kako je arhetipskog junaka/inju opisao Campbell. Bilo je čak komentara u smislu da je ovo repriza Povratak nade. I jest, i nije jer Sila se budi ima simetriju sva tri filma originalne trilogije zajedno a razlog tome je, opet ću to ponoviti, okvir koji je postavio Joseph Campbell. Ono gdje je J.J. Abrams istupio izvan okvira u dramaturškom smislu jest element suparništva. Troje novih a ključnih likova su iste dobi.

StarWars7 Solo Chewbacca web

Vrh svjetlosnog mača
Ako još niste pogledali film, onda znajte da od stare ekipe u ovom filmu najviše dobivate od Han Soloa (Harrison Ford) te njegovog vječnog pratitelja i najboljeg prijatelja Chewbacce (Peter Mayhew). Očekuje vas još uvijek čangrizavi, a sad i pomalo dementni, švercer kojeg ganja pola galaktičkih pirata i mafijaša. Među novim likovima (glumcima), vrlo dobru vezu sa silom (svijetlom i mračnom stranom) ostvarili su Oscar Isaac kao Poe Damien, borbeni pripadnik Otpora i Domhnall Gleeson kao general Hux. Posebno Gleeson Jr. koji se opako ufurao u spiku vojničine pod komandom Sitha gdje važi samo jedno pravilo - gazi ili budi zgažen. John Boyega, mladi tamnoputi glumac, za kojeg svatko tko nije pogledao film pita kako se snašao nije ispao loš. Iskreno i nije baš neki glumac, ali je dovoljno simpatičan da sakrije eventualne manjkavosti. Vrh svjetlosnog mača filma “Ratovi zvijezda: Sila se budi” u glumačkom I karakternom smislu je glumica Daisy Ridley kao skupljačica tehničkog otpada Ray. Njena uloga i gluma će vas ostaviti bez daha. Garantirano.

“Ratovi zvijezda: Sila se budi” neće nikog ostaviti ravnodušnim bez obzira na manje zamjerke i na stilsko odstupanje, odnosno Abramsovu autentičnost. Valja još nadodati da je J.J. Abrams poštivao gotovo sva pravila “space opere” osim jednog - još nitko ništa nije predvidio (bar ne doslovno). Ili, s obzirom na finalnu scenu, ipak jest ali ćemo to otkriti tek u narednom filmu. Scene akcije su impresivne, kadrovi karakteristični za “space opere” impresivniji no ikad, sve vrvi raznolikim vrstama vanzemaljaca, masivnim letećim objektima i cijeli se rat vodi unutar obiteljskih veza.

Nek sila bude s vama.